Sousse (arapski: سوسة) je lučki i turistički grad od 221,530 stanovnika[1] na istoku Tunisa u Vilajetu Sousse u kom je administrativni centar.

Sousse
سوسة
Pogled na ribat
Pogled na ribat
Pogled na ribat
Koordinate: 35°50′N 10°38′E / 35.833°N 10.633°E / 35.833; 10.633
Država  Tunis
Vilajet Sousse
Vlast
 - gradonačelnik Mohamed Ikbel Khaled
Površina
 - Ukupna 45 km²
Visina 2[1]
Stanovništvo (2018.)
 - Grad 221,530[1]
Vremenska zona UTC+1 (UTC)
Poštanski broj 4000
Karta
Sousse na mapi Tunisa
Sousse
Sousse
Pozicija Sousse u Tunisu

Geografske karakteristike uredi

 
Moderni dio grada

Sousse leži u obalnoj ravnici Tuniskog Sahela, udaljen 143 km južno od glavnog grada Tunisa.[2] Iako je treći grad po veličini u zemlji nakon Tunisa i Sfaxa zovu ga biserom Sahela zbog dugih pješčanih plaža.[2]

Tuniski Sahel je kraj blagih brežuljaka u kom uzgajaju masline i trava esparto. Najveći urbani centri su pored Sousse, Monastir i Mahdija.[3]

Historija uredi

 
Pogled na ribat

Sousse je iznikao kao feničko naselje pod imenom Hadrumetum. Hanibal ga je koristio kao bazu za vrijeme Drugog punskog rata (218.-215. pne.), ali je grad za Trećeg punskog rata (149.-146. pne.) - promjenio stranu i tako osigurao rimsku naklonost, pa je na račun toga dobio status slobodnog grada (civitas libera).[3]

Počeo je stagnirati kad su njime zavladali Arapi, to je potrajalo do 9. vijeka kad su ga oživjeli aglabidski kalifi iz Kairuana. Njima je služio kao luka sve do invazije beduinskih Arapa u 11. vijeku, kad je ona izgubila važnost. Luka je oživljena za Francuskog protektorata (1881. - 1955.); ali je za vrijeme Drugog svjetskog rata (kao i sam grad) ozbiljno razrušena.[3]

Rekonstrukcija grada, naročito od 1960-ih, dola je novi akcent na turizam, izgradnjom marine Port El-Kantaoui. Sousse je ponovno postao važno trgovište, ali je opala poljoprivredna aktivnost na račun ribarstva i turizma.[3]

Znamenitosti uredi

 
Pogled na medinu
Medina Sousse
  Svjetska baštinaUNESCO
 
  Tunis
Registriran:1988. (12. zasjedanje)
Vrsta:Kulturno dobro
Mjerilo:iii, iv, v
Ugroženost:no
Referenca:UNESCO

U staroj medini opasanoj bedemima koji su podizani od vremena kad je gradom vadao Bizant sve do vladavine Aglabida nalazi se Velika džamija (nju je u 9. vijeku osnovao aglabidski emir Muhammad Abul Abbas) i ribat iz 9. vijeka. Pored toga tu je i suk i tipične arapske mahale.

Zbog svega tog Medina Sousse je 1988. uvrštena na UNESCO-vu Listu mjesta svjetske baštine u Africi.[3]

 
Gradska plaža

Soussa je poznata i po katakombama, jer je već u 3. vijeku imala brojne kršćane.[3]

UNESCO je odluku obrazložio time da je Sousse bio važno trgovište i ratna luka za Aglabidske dinastije (800.-909.) i tipičan primjer grada iz prvih vijekova islama.[4]

Privreda, transport i obrazovanje uredi

Današnja Sousse je prije svega poznata turistička destinacija, koju posjeti preko 1,5 milijuna turista godišnje[5]Plaže i hoteli nižu se sve do marine Port El-Kantaoui. Od industrije Sousse ima tvornice ribljih konzervi, automobilskih dijelova, mlinice maslina i predionice pamuka.[3]

Od 2018 grad ima tvornicu u kojoj se sklapaju automobili kineske marke Geely.[6]

Sousse je cestama i željeznicom povezan sa Tunisom, Sfaxom, Gabesom i Gafsom.[3] Svega 15 minuta vožnje od centra grada kod Monastira leži aerodrom Habib Burgiba.[5]

Između Sousse Monastira i Mahdije prometuje nadzemni metro (Métro du Sahel) i brojni autobusi.[2]

Univerzitet osnovan 1986 ima brojne fakultete na kojima se može studirati kojekakve kolegije.[3]

Poznati sugrađani uredi

Pobratimski gradovi uredi

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 Tunisia, Cities (engleski). City population. Pristupljeno 4. 11. 2019. 
  2. 2,0 2,1 2,2 Guide Touristique, Sousse (francuski). Voyage Tunisie. Pristupljeno 4. 11. 2019. 
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 3,7 3,8 Sousse (engleski). Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 4. 11. 2019. 
  4. Medina Sousse (engleski). UNESCO. Pristupljeno 4. 11. 2019. 
  5. 5,0 5,1 Venir à Sousse (francuski). Commune Sousse. Pristupljeno 3. 11. 2019. 
  6. Montage de la première voiture (francuski). Business News. Pristupljeno 4. 11. 2019. 

Vanjske veze uredi