Silueta je slika osobe, predmeta ili scene prikazanih u jednoj boji, najčešće crnoj, koja predstavlja njen oblik. Silueta se obično prikazuje na svijetloj ili bijeloj pozadini. Siluete se mogu izrađivati u skoro svim oblicima likovnih medija,[1] ali se obično pod time podrazumijevaju komadi izrezanog papira, zalijepljeni na površinu boje koja im daje kontrast, a koja se pokom uokviruje.

Tradicionalni portret u obliku siluete, popularan u 18. vijeku
Goethe gleda nadgrobni spomenik, papir, 1780

Portreti u obliku silueta, obično profili, napravljeni od crnog papira, postali su popularni sredinom 18. vijeka, ali se sam izraz obično koristio od 19. vijeka. Tada su predstavljali jeftinu, ali efektnu alternativu minijatirnim portretima; umjetnici s dovoljno iskustva i vještine su najjednostavnije od njih mogli izraditi odoka u nekoliko minuta. Drugi umjetnici, najčešće od 1790. godine, su izrađivali skicu na papiru, kojom bi tada obojali u crno. Vodeći engleski "profilist" John Miers, se reklamirao "seanse od tri minute",[2] a godine 1800. je cijena portreta iznosila pola krune. Miersove slike za zahtjevnije mušterije su bile izrađivane u grisailleu, sa detaljima u zlatnoj i žutoj boji, a pozadina je mogla biti with delicate highlights added in gold or yellow, and examples might be painted on various backings, including gesso, staklo ili bjelokost.[3] Veličina je obično bila malena, a mnoge su bile dizajnirane tako da stanu u medaljon, ali su obično znale biti visine od 7,5 do 15 cm.

Kasnije se izraz "silueta" počeo koristiti za svaki prizor ili prezentaciju osobe, predmeta i scene koji je osvijetljen iz pozadine, ili izgleda mračan nasuprot svijetloj pozadini. Tako i figura koji stoji na vratima može biti opisana kao "silueta".

Naziv "silueta" potiče od Étiennea de Silhouettea, francuskog ministra financija koji je godine 1759. u nastojanju da napuni državnu blagajnu ispražnjenu sedmogodišnjim ratom uveo visoke poreze na luksuznu robu i predmete, zbog kojih su mnogi bogati plemići, koji su dotada naručivali raskošne portrete, bili prisiljeni izrađivati minijaturne portrete, koji su često bili predmet poruge. Takvi portreti su dobili nazivi à la Silhouette, pa se izraz odatle proširio u druge jezike.

Izvor uredi

  1. McClard, Peggy. „History of Silhouette”. History of Silhouette. www.PeggyMcClard.com. Arhivirano iz originala na datum 2007-12-05. Pristupljeno 12 September 2011. 
  2. [1] Printed advertisement on back of a miniature
  3. „museum "Silhouettes"”. Arhivirano iz originala na datum 2016-04-22. Pristupljeno 2013-07-14. 

Vanjske veze uredi