Silloi
Silloi (grčka množina od σίλλος u značenju "razrok") izraz je za oblik starogrčkog spoudaiogeloiona, tj. stilske mješavine ozbiljnih i komičnih elemenata u pisanom djelu.[1] Preciznije, taj se termin odnosi na filozofske satire ili parodije napisane u obliku poezije. Silloi su pjesme napisane u heksametru. Njih je u ovom obliku izumio pironovski filozof Timon iz Flijunta, oko 250. g. pne., koji je sastavio tri knjige "silosa" (od kojih su sačuvani samo fragmenti, oko 135 stihova). Ksenofan iz Kolofona ranije je napisao jednu filozofsku satiru, ali Timonu se pripisuje zasluga za oblik "silosa". Općenito, iako su postojali elementi osobne satire, Timonovi su stihovi uglavnom satirizirali filozofije drugih filozofa, a ne same filozofe.
Kako se čini, u 2. vijeku pne. Sotion je napisao jedno djelo pod naslovom O Timonovim silosima (Περὶ τῶν Τίμωνος σιλλῶν).[2][3]
Reference uredi
- ↑ Amir 2013, str. 11
- ↑ Smith 1873, s.v. "Sotion"
- ↑ Atenej, Gozba sofista, VIII, 336d.
Literatura uredi
- Amir, Lydia B. (2013). „Kierkegaard and the Traditions of the Comic in Philosophy”. Kierkegaard Studies Yearbook 2013 (1). DOI:10.1515/kier.2013.2013.1.377. Pristupljeno 28 January 2018.
- Brogan, T.V.F. "Silloi" in Alex Preminger and T.V.F. Brogan, eds., The New Princeton Encyclopedia of Poetry and Poetics. Princeton, NJ: Princeton University Press, 1993. 1148.
- Smith, William (1873). A Dictionary of Greek and Roman biography and mythology. London.