Sifaks (latinski: Syphax, ? - 203/202. pne.) bio je kralj drevnog libijskog plemena Masaesyli koje je živjelo u zapadnom dijelu Numidije. Na početku drugog punskog rata, Sifaks je 218. pne. bio vjeran Kartagini. Međutim, dugotrajni rat, ali i ranije suparništvo s istočnim susjedima - plemenom Mesulijanaca - ga je godine 213. pne. potaklo da prebjegne Rimljanima koji su mu poslali vojne savjetnike. Uz njihovu pomoć je uspio osvojiti veliki dio suparničkih teritorija.

Nakon bitke kod Ilipa, rimski vojskovođa Scipion Afrikanac je odlučio formalizirati sporazum sa Sifaksom te je iz Španije u Sjevernu Afriku na Sifaksov dvor poslao svog prijatelja Gaja Lelija. Sifaks je, međutim, odbio potpisati sporazum ako to osobno u njegovom prisustvu ne učini i Scipion. Zbog toga je Scipion morao putovati u Sjevernu Afriku, što je i učinio uz veliki rizik. U Sifaksovu numidijsku luku je istovremeno stigao i kartaginski vojskovođa Hazdrubal Giskon kako bi nagovorio Sifaksa da promijeni stranu. Oba vojskovođe je Sifaks pozvao na zajedničku večeru, koja je prošla u prijateljskoj atmosferi.

Sifaks je ostao neutralan neko vrijeme, sve dok mesulijanski kralj Masinisa nije odlučio prijeći na rimsku stranu. Tada je Sifaks sklopio sporazum s Hazdrubalom i prešao natrag Kartaginjanima. Sporazum je formaliziran udajom Hazdrubalove kćeri Sofonisbe za Sifaksa.

Novi savez je Kartaginjanima omogućio da neko vrijeme uspješno pružaju otpor Rimljanima prilikom Scipionovog pohoda na Sjevernu Afriku, pa je tako Sifaks zajedno s kartaginskim vojskovođom Hazdrubalom Giskonom razbio rimsku opsadu Utike. Međutim, u bitci kod Bagbradesa je Scipion porazio obojicu vojskovođa te gonio Sifaksa i njegove trupe sve do Sirte. Prilikom gonjenja je Sifaks, pokušavajući osobnim primjerom ohrabriti svoje trupe, sam napao rimsku patrolu te je tada zarobljen. Umro je u Tuburumu (današnji Tivoli) godine 203/202. pne.


Eksterni linkovi uredi