Savršenstvo

Savršenstvo u širem smislu predstavlja stanje potpunosti i besprekornosti. Ovaj termin se upotrebljava u raznim oblastima, na primer u matematici, fizici, filozofiji i u umetnosti.

Cvet često simbolizuje savršenstvo.

Etimologija

Grčki pojam za savršenost potiče od reči telos, što znači kraj ili svrha. Latinska reč za savršenstvo je perfectio i znači „završiti, okončati“. Mnogi jezici su preveli ovu reč na svoj jezik, pa tako i srpskohrvatski, kao savršenstvo ili savršenost.

Kao sinonimi koriste se i savršeno, završeno, svršeno i potpuno.

U filozofiji

Antička

Za Aristotela, savršeno je ono izvan čega se ne može naći ni jedan od njegovih delova; ili prema kreposti i dobroti ono čemu nema premašaja u njegovu rodu, kao savršen lečnik i savršen frulač. Uz to, savršene su i stvari koje su dostigle svoju svrhu, pa se tako i smrt naziva svršetak.

Ono što je najveće u svakom rodu, to je i savršeno. Jer najveće je on čemu nema nadmašaja, a savršeno je ono izvan čega nije moguće štogod naći.

– Aristotel

Novovekovna

Prema Spinozi, što više savršenstva ima neka stvar, to ona više dela a manje trpi. I obrnuto, što više dela, tim je savršenija.

Prema Lajbnicu, Bog je apsolutno savršen, a to savršenstvo nije ništa drugo nego veličina pozitivnog realiteta, koja napušta granice ili ograničenosti, što ih stvari imaju u sebi. A tamo, gdje nikako nema granica, to jest u Bogu, savršenstvo je apsolutno beskonačno. Dalje iz toga proizlazi, da stvorenja imaju svoje relativno savršenstvo zahvaljujući utjecaju Boga, ali svoje nesavršenstvo imaju po svojoj vlastitoj prirodi, nesposobnoj da bude bez ograničenosti. Stvorenje djeluje prema van, ukoliko je savršenije, a trpi od drugoga, ukoliko je nesavršeno. Jedno je stvorenje savršenije od drugoga, ukoliko se na njemu nalazi nešto, što a priori može biti uzrok onoga što se događa u drugom, i stoga se kaže, da djeluje na to drugo.