Franjevački samostan u Šćitu
Samostan u Šćitu, je franjevački samostan u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, na udaljenosti 10 km zapadno od Rame (Prozora), Bosna i Hercegovina. Proglašen je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine na sjednici održanoj u Sarajevu od 14. do 20. marta 2006. godine. Odluku donijela je Komisija u sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović (predsjedvajući), Ljiljana Ševo i Tina Wik.[1] Nacionalni spomenik se sastoji od ostataka samostanske zgrade iz 1857. godine, oblika i dekoracije eksterijera crkve, pokretnog naslijeđa i kulturnog krajolika.
Historija uredi
Franjevački samostana u Rami postojao je još u 15. stoljeću. Nakon osmanlijskog osvajanja Bosne, dolazi do podjele bosanske vikarije 1514. godine na Bosnu Srebrenu (na prostoru pod osmanskom okupacijom) i Bosnu-Hrvatsku (na preostalom području), a obe ove vikarije su 1517. godine izdignute u rang provincija. Godine 1514., spominje se samostan u Rami kao jedan od trinaest samostana koji su ostali u Bosanskoj provinciji.
Samostan i crkva su spaljeni 1557. godine i obnovljeni prije 1587. godine. Tada u Bosanskoj provinciji bilo je četrnaest samostana, a od toga deset u samoj Bosni: Srebrenica, Sutjeska, Fojnica, Olovo, Visoko, Kreševo, Tuzla, Gradovrh, Modriča i Prozor; tri u Dalmaciji: Visovac, Makarska, Zaostrog; i jedan u Slavoniji: Velika
Godine 1653., samostan je opljačkan, a 1682. je ponovo izgorio u požaru. Pozajmicom od bega Kasumovića (spahija Kasum iz Kasapovića, kod današnjeg Novog Travnika), te sakupljanjem priloga na raznim stranama, franjevci su do 1684. godine uspjeli podignuti novi samostan.
Godine 1687., u toku Bečkog rata (1683.-1699.), franjevci, zajedno s dijelom stanovništva, napuštaju Ramu i sele se u područje Sinjske krajine. Mletački vojnici su zapalili crkvu, samostan i mnoge kuće u Rami, da se Osmanlije ne bi njima koristili.
Gradnja nove crkve počela je 1873. godine i glavnina radova trajala je do 1881. Ooltar je napravljen 1903. godine kada je crkva posvećena. Iako su predhodni samostan i crkva bili posvećeni sv. Petru apostolu, patronom je postalo Gospino Uznesenje.
Crkva je zapaljena 13. jula 1942. godine, za vrijeme Drugog svjetskog rata. Tada su stradale sakristija i knjižnica, vrijedne umjetničke slike i filigranski kaleži dvojice majstora iz Fojnice i Jajca kao i više drugih kaleža, a izgorjeli su brojni arhivski dokumenti (vrlo stare matice), prepisi iz Ahiva apostolskih vikara u Bosni, numizmatička zbirka i vrijedne knjige.
Godine 1956. godine, počeli su radovi na ponovnoj izgradnji. Dogradnjom zvonika visine 40,05 metara crkva dobila je današnji izgled. Radovi na enterijeru trajali su još nekoliko godina.
Opis uredi
Crkva pripada tipu trobrodnih bazilika, dimenzija 43,20 x 19,20 metara. Zvonik je visine 40,05 metara.
Od 1967. do 1969. uređivana je unutrašnjost crkve. U samostanskom dvorištu postavljene su vrijedne umjetničke skulpture: "Ramski križ", akademskog kipara Mile Blaževića, te "Posljednja večera" Diva Grabovčeva i "Gospina vrata", akademskog kipara Kuzme Kovačića.
Godine 1991., prilikom proslave sedamstogodišnjice djelovanja franjevaca u Bosni, pokrenuta je akcija darivanja umjetničkih djela za ramski samostan. Odazvali su se mnogi umjetnici, tako da danas ovaj samostan posjeduje značajna i vrijedna umjetnička djela.
Reference uredi
- ↑ „Samostan u Šćitu”. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika. Pristupljeno 9. 2. 2016.[mrtav link]
