Salijevci ili Salijska braća (lat. Salii, od salire = skakati, plesati) bili su drevni sveštenički kolegij koji je funkcionisao u mnogim gradovima centralne Italije, obično u vezi s kultom nekog ratnog božanstva. Zna se da su Salijevci postojali u Laviniju, Tuskulu, Ariciji, Anagniji, kao i u Tiburu, gde su bili povezani s Herkulovim kultom.[1]

Ukrasni šiljak (apex) na glavi sveštenika

U Rimu su Salijevci bili sveštenici boga Marsa. Prvobitno ih je bilo dvanaestorica, a kasnije je njihov broj narastao na 24 sveštenika, koji su se delili na dva kolegija: Palatini i Collini. Kako se čini, prvi su bili u funkciji Marsa Gradiva, koji je u istorijsko doba bio nadležan za početak rata, a drugi u funkciji Marsa Kvirina, koji je bio nadležan za kraj rata. [2]

Svaki je pripadnik kolegija morao biti patricijskog porekla i u doba svog izbora za sveštenika oba su mu roditelja morala biti živa. Salijevci su nosili upečatljivu šarenu tuniku (tunica picta) te drevnu vrstu naoružanja, poreklom možda iz bronzanog doba, koje je uključivalo mač, bronzani štitnik za grudi, kratak vojni ogrtač (trabea) i na glavi ukrasni šiljak (apex).[3] U desnoj ruci držali su koplje ili motku, a u levoj ruci jedan od svetih štitova (ancilia). Prema legendi, originalni ancile pao je sa neba u doba kralja Nume Pompilija kao znak da će Rim trajati sve dok se taj štit bude čuvao u gradu. Numa tada naredi da se po uzoru na taj štit izradi još jedanaest štitova, kako niko ne bi mogao prepoznati i odneti onaj pravi. Tada i ustanovi kolegij od dvanaest sveštenika Salijevaca i poveri im ove štitove na čuvanje.[4]

Glavne ritualne obavljali su u martu, i to, kako se čini, naročito tokom praznika Quinquatra, koji se održavao 19. marta i označavao početak sezone vojnih pohoda. Salijevci su tada u procesiji išli kroz grad, zaustavljajući se na određenim mestima i izvodeći složeni ritualni ples (tripudium)[5] uz udaranje motkama u svete štitove i uz pevanje Salijske pesme. Prema tome, čini se da su se Salijevci prilikom procesije molili Marsu da sačuva grad od svake propasti, kao što su se Arvalska braća molila za otklon zla od polja. Postoji pretpostavka da su učestvovali i u prazniku Armilustrium, koji se održavao 19. oktobra i tokom kojega se vršilo ritualno očišćenje vojske na završetku sezone vojnih pohoda.[6]

Reference uredi

  1. Servije u komentaru uz Vergilijevu Eneidu, VIII, 285.
  2. Možda je ovaj drugi kolegij prvobitno bio u funkciji rituala boga Kvirina. S druge strane, prema Titu Liviju, Ab Urbe condita, I, 27, drugi dvanaestočlani kolegij Salijevaca osnovao je Tul Hostilije tokom rata sa Vejima i Fidenom i "posvetio ih Paloru (= Strepnji) i Pavoru (= Strahu)".
  3. Dionizije iz Halikarnasa, II, 70.
  4. Ovidije, Fasti, III, 365-392.
  5. To je ritmični ples ratničkog porekla, u tri pokreta. Cf. Plutarh, Uporedni životopisi, "Numa", 13.
  6. Varon, De lingua Latina, V, 153; VI, 22.