Rusko-vizantijski rat (941)
Rusko-bizantski rat 941. godine se odigrao za vrijeme vladavine kijevskog kneza Igora i predstavljao je pokušaj kijevskih Rusa da zauzmu i opljačkaju Carigrad, tadašnju prijestolnicu Bizantskog Carstva. Hazarska korespondencija sugerira kako su podstrek za taj pohod dali Hazari, nastojeći se osvetiti bizantskom caru Romanu I Lakapinu (Lekapenos) zbog progona bizantskih Jevreja, sa kojima su dijelili vjeru. U svakom slučaju, Rusi su odabrali dobar trenutak za napad, s obzirom da je glavnina bizantske vojske i mornarice bila zauzeta ratovanjem s Arapima u Egejskom moru i Maloj Aziji. U maju 941. su se Rusi, zajedno sa Pečenjezima, iskrcali na sjevernoj obali Male Azije i počeli pustošiti Bitiniju. Lakapin je, međutim, uspio obraniti Carigrad samo sa 15 brodova, koji su bili opremljeni grčkom vatrom. Ruska flota se nakon toga napustila Carigrad i išla prema zapadu, gdje je pljačkala obale Trakije. Na povratku ju je, međutim, u septembru presrela i uništila flota na čelu sa Vardom Fokom Starijim i Jovanom Kurkuasom. Knez Igor je bio među malobrojnim preživjelima koji je uspio pobjeći na sjever.
Ruska opsada Carigarada | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Segment Rusko-bizantski ratovi | |||||||
Bizantinci koriste grčku vatru, ilustracija u rukopisu Madridski Skilica. | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
Bizantsko Carstvo | Rusi | ||||||
Komandanti i vođe | |||||||
Teofan Bardas Foka Jovan Kurkuas |
Igor I od Kijeva | ||||||
Snage | |||||||
15 brodova (na početku) | 1000 brodova, cca. 40.000 ljudi[1] |
Usprkos katastrofalnog neuspjeha, Rusi su 944. pokrenuli još jedan pohod na Carigrad. On je, međutim, zaustavljen tako što je bizantski car napadačima isplatio danak.
Literatura uredi
- Christian, David (1998). A History of Russia, Central Asia and Mongolia. 1. Oxford: Blackwell. ISBN 0631183213.
- Golb, Norman; Pritsak, Omeljan (1982). Khazarian Hebrew Documents of the Tenth Century. Ithaca: Cornell Univ. Press. ISBN 0801412218.
- Harris, Jonathan (2007). Constantinople: Capital of Byzantium. London: Hambledon Continuum. ISBN 9781847251794.
- Kendrick, Thomas D. (2004). A History of the Vikings. Mineola, NY: Courier Dover Publications. ISBN 048643396X.
- Logan, Donald F. (1992). The Vikings in History (2nd izd.). London: Routledge. ISBN 0415083966.
- Mosin, V. (1931). „Les Khazars et les Byzantins d'apres l'Anonyme de Cambridge”. Revue des Études Byzantines 6: 309–325.
- Runciman, Steven (1988). The Emperor Romanus Lecapenus and His Reign: A Study of Tenth-Century Byzantium. Cambridge University Press. ISBN 978-0521357227.
- Uspensky, Fyodor (1997). The History of the Byzantine Empire. 2. Moscow: Mysl.
- Zuckerman, Constantine (1995). „On the Date of the Khazar’s Conversion to Judaism and the Chronology of the Kings of the Rus' Oleg and Igor”. Revue des Études Byzantines 53: 237–270. DOI:10.3406/rebyz.1995.1906.
Izvori uredi
- ↑ Izvori daju različite podatke o ruskoj floti. Brojka od 10.000 brodova se spominje u Povesti minulih leta i grčkim izvorima, od kojih neki spominju 15.000 brodova. Liudprand Kremonski navodi tek 1000 brodova; Liudprandovi navodi se temelje na pričanju vlastitog poočima koji je lično posvjedočio napadu kao izaslanik u Carigradu. Suvremeni potonju brojku smatraju vjerojatnijom. Runciman (1988), p. 111
Eksterni linkovi uredi
- Продолжатель Феофана, Царствование Романа, VI.39 (ru)
- Лиутпранд Кремонский: Воздаяние, книга V (см. главу XV) (ru)
- Кембриджский документ: Перевод П. К. Коковцова (ru)