Rt Horn
Rt Horn (španjolski: Cabo de Hornos, engleski: Cape Horn), je slavan među pomorcima kao najužnija točka Južne Amerike i jedan od najopasnijih pomorskih puteva, koji je čak i danas izuzetno teško oploviti zbog velike hladnoće, snažnih vjetrova, velikih valova i santi leda.
Rt Horn
Cabo de Hornos Cape Horn | |
|---|---|
 | |
| Koordinate: 55°58′S 67°16′W / 55.967°S 67.267°W | |
| Država |  Čile
|
| Nazvan po | po Hoornu rodnom mjestu kapetana Willema Schoutena |
| Karta | |
 Karta rta Horn i obližnjih otoka | |
Danas se zna da rt Horn nije najužnija točka južne Amerike već je to nešto jugozapadniji mali otočić Águila u arhipelagu Diego Ramirez. I pored toga njegova slava ostala je među jedriličarima nepomućena, jer je oploviti njega još uvijek pravi izazov kao u doba klipera.
Geografija uredi
Rt Horn nalazi se na jugu čileanskog otoka Hornos, dijelu arhipelaga Ognjena zemlja, to je strma stijena koja duboko zadire u more, obrasla oštrom travom.[1]
Rt Horn je uz Magellanov tjesnac bio jedini plovni put za zapadnu obalu Amerike krajem 19. i početkom 20. vijeka. Njegova važnost je opala nakon izgradnje Panamskog kanala koji je dovršen 1914.
Postoji i Lažni rt Horn (španjolski: Cabo de Hornos Falso, engleski: False Cape Horn) na otoku Hoste, 56 km sjeverozapadno od pravog rta Horn, koji zbunjuje pomorce zbog sličnosti.[1]
Historija otkrića uredi
Prvi evropski moreplovac koji je službeno pronašao i preplovio taj pomorski put bio je holandski pomorac Willem Schouten 29. januara 1616.[1] Rt je dobio ime po njegovom rodnom gradu Hoornu.
Po nekim britanskim navodima rt Horn je prvi oplovio u septembru 1578. Francis Drake za vrijeme plovidbe oko svijeta. On je taj put pronašao slučajno, jer kad je htio uploviti u Magellanov tjesnac, olujni vjetrovi odbacili su njegove brodove daleko na jug, nakon tog nije imao izbora, te je tako jedrivši natrag na sjever oplovio Rt Horn. U svakom slučaju to je ostalo potpuno nepoznato svim ostalim pomorcima, pa su oni i nadalje koristili Magellanov tjesnac.[2]
Opasnosti uredi
Nekoliko faktora zajedno čine plovidbu oko rta Horn izuzetno oposnom, on se nalazi na 56° južne geografske širine, za usporedbu Aguljaski rt u Južnoj Africi leži na 35° a otok Stewart na Novom Zelandu na 47°.
Prevladavajući vjetrovi na geografskim širinama ispod 40° južno, su oni koji pušu sa zapada na istok zvani "urlajućih četrdeset", koji lako postaju bijesni pedeset a popnu se na vrištajućih šesdeset. Zbog tog se brodovi radije drže sjevera i sigurnih 40° geografske širine, ali da bi oplovili rt Horn moraju se spustiti do 56° u zonu najsnažnijih vjetrova.[3] Snažni vjetrovi podižu i velike valove, koji mogu postići ogromne dimenzije na otvorenom moru gdje nemaju nikakve zapreke, ali u plitkim vodama oko rta Horn oni su kraći i strmiji, a to predstavlja izuzetnu opasnost za brodove. Osim po običnim, normalnim valovima, rt je poznat i po valovima skitnicama koji mogu doseći visinu do 30 m.[4]
Rt Horn bilo je jako teško preploviti od Atlantika (istoka) prema Tihom oceanu (zapadu) u vrijeme jedrenjaka, zbog izuzetno snažnih i konstantnih vjetrova koji stalno pušu sa zapada, u suprotnom smjeru od kursa plovidbe, tako da su jedrenjaci morali ploviti uz vjetar (kosati), te zbog toga otploviti daleko na jug, pa u oštroj dijagonali prema sjeveru, i tako bezbroj puta, n ebi li tako oplovili rt. Ukoliko su imali sreće, jer bi ih često iznenadne oluje, odbacile daleko na istok i tako ima pokvarile plovidbu od mjesec dana.
Nezgode i opasnosti takve plovidbe izvrsno je opisao Jack London u svojoj noveli Probijaj se ka zapadu (Make Westing) iz 1909.[5] Radnja se zbiva oko Rta Horn, u toj mračnoj priči, cinični, grubijanski kapetan Dan Cullen obeća svoju dušu svim vragovima ovog svijeta samo da mu daju dobar vjetar, nakon što sedam tjedana bezuspješno pokušava oploviti Rt Horn.
Sante leda su još uvijek opasnost za jedriličare koji plove ispod 40 ° južno. Iako se granica leda zbog globalnog zatopljenja spustila južnije od rta Horn i danas se može naići na plutajuće ledenjake, naročito u augustu kad se mogu pojaviti i sjevernije od 40 ° južne geografske širine.[6] Zbog svega navedenog plovidba oko rta Horn je jedan od najopasnijih pomorskih puteva na svijetu, na kojem su nastradali mnogi brodovi zajedno sa svojim mornarima.
Izvori uredi
- ↑ 1,0 1,1 1,2 „Cape Horn” (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 13. 4. 2012.
- ↑ „Voyage of the Golden Hind” (engleski). The Golden Hind. Arhivirano iz originala na datum 2013-01-17. Pristupljeno 13. 4. 2012.
- ↑ Francis Chichester (1966) (engleski). Along the Clipper Way. Hodder & Stoughton. str. 134. ISBN 0-340-00191-7.
- ↑ „Rogue waves” (engleski). europa.eu. Arhivirano iz originala na datum 2012-06-04. Pristupljeno 13. 4. 2012.
- ↑ „Jack London: The Stories Part XV, by Author Dale L. Walker” (engleski). The World of Jack London. Pristupljeno 13. 4. 2012.
- ↑ (engleski) Atlas of Pilot Charts: South Pacific Ocean. Lighthouse Press. 2001. ISBN 1-57785-202-8.
