Prva knjiga o Kraljevima

Stari zavjet
Judaizam, Protestantizam,
Katoličanstvo, Pravoslavlje
Deuterokanonske knjige
Pravoslavlje
Istočno i rusko
pravoslavlje
Istočno pravoslavlje
uredi

Ovo je 11. po redu knjiga u Bibliji. Sadržaj knjige uglavnom govori o vladavini kralja Solomona, Davidovog sina. Davidova osvajanja proširila su Izraelovu vlast do njegovih granica koje mu je dao Bog, od reke Eufrat na severu do reke Egipta na jugu (2.Sam.8:3; 1.Kr. 4:21). Nakon što je David umro i umesto njega zavladao njegov sin Solomon, ‘’Jude i Izraela bilo je mnogo, poput zrnaca peska kojih je mnoštvo pored mora, jeli su, pili i veselili se’’ (1.Kr.4:20). Solomon je vladao velikom mudrošću, koja je daleko nadmašila mudrost drevnih grka. On je sagradio veličanstveni hram Jehovi Bogu. Međutim, pred kraj života i on je upao u obožavanje lažnih bogova. Nakon njegove smrti kraljevstvo se podelilo na dva dela, a niz zlih kraljeva u suparničkim kraljevstvima Jude i Izraela postupali su pogubno, nanoseći nevolju narodu, upravo kao što je prorok Samuel predskazao (1.Sam. 8:10-18). Od 14 kraljeva koji su vladali u Judi i Izraelu nakon Solomonove smrti i koji su prikazani u knjizi Prva o Kraljevima, samo njih dvojica su poštovala zakon Jehove Boga i postupala po njemu.

Naziv uredi

Knjiga o Kraljevima prvobitno je bila jedna sveska i na hebrejskom se zvala Melahim (Kraljevi). Prevodioci Septuaginte nazvali su je Basilion (Kraljevstva) i bili su prvi koji su je podelili u dva svitka zbog praktičnosti. One su kasnije nazvane Treća i Četvrta o Kraljevima, a ta se oznaka nastavlja u katoličkim Biblijama do naših dana. Ipak, one su sada opšte poznate kao Prva i Druga o Kraljevima. One se razlikuju od Prve i Druge Samuelove po tome što navode pređašnje zapise kao izvorne materijale za sastavljača. Jedan sastavljač, u obe knjige, ukazuje 15 puta na ‘knjigu zbivanja dana kraljeva Judinih’, 18 puta na ‘knjigu zbivanja dana kraljeva Izraelovih’, a takođe i na ‘knigu poslova Solomonovih’ (1.Kr.15:7; 14:19; 11:41). Iako su ti drugi drevni zapisi potpuno izgubljeni, ostaje nadahnuta kompilacija – koristan izveštaj Prve i Druge o Kraljevima.

Pisac uredi

Ko je napisao knjige o Kraljevima? Njihov naglasak na delo proroka, naročito Ilije i Jeliseja, ukazuje na pisca Jehovinog proroka. Sličnost jezika. kompozicije i stila sugerišu na istog pisca kao i za knjigu Jeremije. Mnoge hebrejske reči i izrazi pojavljuju se samo u Kraljevima i Jeremiji i ni u jednoj drugoj biblijskoj knjizi. Međutim, ime proroka Jeremije se ni ne spominje u ovim knjigama jer je njegovo delo već bilo obuhvaćeno u knjizi koja nosi njegovo ime. Ali, knige o Kraljevima i Jeremija se u najvećoj meri nadopunjuju, svaka ispunjava ono što druga izostavlja. Osim toga, postoje paralelni izveštaji, kao na primer: 2.Kraljevima 24:18-25:30 i Jeremija39:1-10; 40:7-41:10; 52:1-34.Jevrejska tradicija potvrđuje da je Jeremija bio pisac Prve i Druge Kraljevima. On je nesumnjivo započeo sa sakupljanjem obe knjige u Jerusalimu, a izgleda da je drugu knjigu završio u Egiptu oko 580.pne. budući da ukazuje na događaje iz te godine u zaključku svog zapisa (2.Kr.25:27). Prva Kraljevima obuhvata istoriju Izraela od kraja Druge Samuelove, oko1040.pne. , sve do 911.pne. kada umire kralj Jehošafat (Josafat), što pokazuje stih iz 1.Kraljevima 22:50.

Kanonstvo uredi

Prva Kraljevima zauzima svoje zakonito mesto u kanonu Svetih pisama i prihvataju je svi autoriteti. Osim toga, njene događaje su potvrdile i svetovne istorije Egipta i Asirije. Arheologija takođe podupire mnoge izjave u knjizi. Na primer, u 1.Kraljevima 7:45,46 čitamo da Hiram lije bakarno posuđe za Solomonov hram ‘’u Oblasti Jordana… između Sukota i Ceretana’’. Arheološka iskopavanja na položaju drevnog Sukota otkrila su na tom mestu dokaze topioničarske aktivnosti[1]. Osim toga, reljef na zidu hrama u Karnaku ( drevnoj Tebi), preterano hvali invaziju na Judu koju je izvršio egipatski kralj Šešonk (Šišak), na koju se ukazuje u 1.Kraljevima 14:25,26[2].

Ukazivanja drugih biblijskih pisaca i ispunjena proročanstva podupiru autentičnost Prve o Kraljevima. Isus Hrist je govorio o događajima koji su okruživali Iliju i udovicu iz Carefata (Sarepte) kao o istorijskim stvarnostima (Luka 4:24-26). Govoreći o Jovanu Krstitelju isus je rekao: ‘’On sam je ‘Ilija koji je određen da dođe’ ‘’ (Mat. 11:13,14). Ovde je Isus ukazivao ma proročanstvo Malahije koji je takođe govorio o budućem danu: ‘’Gle1 Šaljem vam Iliju proroka pre dolaska velikog i zastrašujućeg dana Jehovinog’’ (Malahija 4:5). Isus je nadalje jamčio za kanonstvo Prve o Kraljevima ukazujući na ono što je u toj knjizi napisano u vezi sa Solomonom, kao i kraljicom juga (Mat. 6:29; 12:42; uporedi sa 1.Kr. 10:1-9).

Hronologija Prve o Kraljevima uredi

  • Solomon postaje kralj (1:1-2:46);
  • Solomonova mudra vladavina (3:1-4:34);
  • Solomonov hram (5:1-10:29);
  • Solomonova nevernost i smrt (11:1-43);
  • Kraljevstvo je podeljeno (12:1-14:20);
  • Kraljevi u Judi: Rehovoam, Avijam i Asa (14:21-15:24);
  • Kraljevi u Izraelu: Nadav, Baša (Vasa), Ela (Ila), Zimri, Tivni, Omri (Amrije) i Ahav(15:25-16:34);
  • Ilijino proročansko delo u Izraelu (17:1-22:40);
  • Jehošafat (Josafat) vlada u Judi (22:41-53).

Fusnote uredi

  1. The International Standard Bible Encyclopedia, tom 4, 1988, urednik G.W. Bromiley, strana 648
  2. Insight on the Scriptures, tom1, strane 149, 952