Verzija na datum 22 februar 2024 u 22:39 uredi InternetArchiveBot (razgovor \| doprinos) 294.592 izmene Bluelink 1 book for verifiability (20240221)) #IABot (v2.0.9.5) (GreenC bot ← Starija izmjena		Verzija na datum 17 maj 2024 u 11:46 uredi poništi 93.143.125.49 (razgovor) Ime oznake: vraćena izmjena vizualno uređivanje mobilno uređivanje mobilno veb-uređivanje Novija izmjena →
Red 14: \| caption5 = Sovjetski Savez je [[4. listopada]] [[1957.]] godine u [[Zemlja (planet)\|Zemljinu]] orbitu lansirao prvi svjetski [[umjetni satelit]]: ''[[Sputnjik 1]]''. }} '''Hladni rat''' je ~~naziv~~ime za period vojnih i političkih tenzija nakon [[Drugi svjetski rat\|Drugog svjetskog rata]] između zemalja [[Istočni blok\|Istočnog]] ([[Sovjetski Savez]] i njegovi saveznici) i [[Zapadni blok\|Zapadnog bloka]] ([[Sjedinjene Države]], [[NATO]] i ostali saveznici). Historičari danas nisu potpuno složni oko točnog trajanja Hladnog rata, mada se kao početak najčešće uzimaju [[1945.]] ili [[1947.]] godina (kada je donesena [[Trumanova doktrina]] o ograničavanju sovjetskog ekspanzionizma), a kao kraj [[1991.]] godina, kada se [[Raspad Sovjetskog Saveza\|raspao]] [[Sovjetski Savez]]. Termin "hladni" se koristi zato što dvije sukobljene strane nikada nisu povele oružani sukob velikih razmjera, međutim su (in)direktno sudjelovale u cijeloj seriji manjih i većih regionalnih sukoba, koji se nazivaju [[Rat preko posrednika\|surogat ratovima]]. Hladni rat je formalno dokinuo savezništvo protiv [[Treći Reich\|Trećeg Reicha]] iz [[Drugi svjetski rat\|Drugog svjetskog rata]], tako da su [[Sovjetski Savez]] i [[Sjedinjene Države]] postale dvije sukobljene velesile s dijametralno suprotnim političkim i ekonomskim načelima. Sovjetski Savez je bio [[marksizam-lenjinizam\|marksističko-lenjinistička]], jednopartijska država na čelu s [[Komunistička partija Sovjetskog Saveza\|Komunističkom partijom]] i prisutnom tajnom policijom, a koju je u prvim godinama vodio diktator ([[Staljin]]), a kasnije mala skupina političkih moćnika ([[Politbiro]]). Sve do posljednjih godina Hladnoga rata, partija je u Sovjetskom Savezu kontrolirala gotovo sve aspekte javnog života, uključujući medije, vojsku, gospodarstvo i organizacije. Uz to je izvršavala indirektnu kontrolu u ostalim zemljama Istočnog bloka i uvelike financirala komunističke partije diljem svijeta; ponekad joj je konkurencija bila [[NR Kina]], a posebice nakon [[Kinesko-sovjetski raskol\|Kinesko-sovjetskog raskola]] iz [[1960-e\|60-ih]] godina. Opozicija sustavu bio je Zapadni blok, kojeg su dominantno sačinjavale [[kapitalizam\|kapitalističke]] zemlje s razvijenom [[demokracija\|demokracijom]], slobodnim medijima i nezavisnim organizacijama. S godinama se isprofilirala i treća strana, [[Pokret nesvrstanih]], kojoj su pripadale neutralne zemlje čiji je cilj bilo održavanje dobrih odnosa s obama stranama. Iako se dvije velesile nikada nisu direktno sukobile, bile su izrazito dobro naoružane i spremne za mogući, totalni nuklearni svjetski rat. Postojale su nuklearne strategije čiji je cilj bilo obeshrabrivanje suprotne strane od napada, s obzirom da je postojala prijetnja da će napadač, u slučaju nuklearnog napada, biti potpuno uništen; ta je strategija poznata kao [[osigurano uzajamno uništenje]]. Osim preko [[utrka u nuklearnom naoružanju\|ekstenzivnog razvoja nuklearnog oružja]] i jačanja vojnih snaga, dvije sukobljene strane su težnju za dominacijom izražavale kroz razne surogat sukobe diljem svijeta, [[psihološko ratovanje]], kampanje masovne propagande i [[špijunaža\|špijunažu]], rivalstvo u sportu i tehnološkim natjecanjima poput [[svemirska utrka\|svemirske utrke]]. Red 495: Djelovanje Solidarnosti nastavilo se i izvan radničke sfere, tako da je sindikat ubrzo organizirao snažan antisovjetski pokret koji je prijetio stabilnosti tadašnjeg komunističkog režima. General [[Wojciech Jaruzelski]] i [[Vojno vijeće narodnog spasa]] uveli su [[Izvanredno stanje u Poljskoj\|izvanredno stanje]] kako bi pokušali ugušiti političku opoziciju, tokom koje je tisuće ljudi uhapšeno, a oko stotinjak i ubijeno. [[CIA]] je pružala podršku sindikalistima, dok je Reagan Poljskoj nametnuo sankcije nakon uvođenja izvanrednog stanja.<ref name="Gaddis219" /> Dok se Poljska borila s opozicijom unutar zemlje, u [[Moskva\|Moskvi]] je formirana posebna komisija s ciljem donošenja odluke o reakciji na poljsku krizu; komisiju su sačinjavali ideolog [[Mihail Suslov]], šef [[KGB]]-a, [[Jurij Andropov]], ministar vanjskih poslova, [[Andrej Gromiko]], i ministar obrane, [[Dmitrij Ustinov]]. Prisjetivši se krize iz [[1970.]] godine u istoj zemlji, ali i razmatrajući potencijalne sankcije koje bi uništile sovjetsko gospodarstvo, komisija je, a posebno Suslov, bila nevoljka intervenirati u Poljskoj;<ref name="Gaddis219">{{Harvnb\|Gaddis\|2005\|pp=219–222}}</ref> s druge strane, istočnonjemački i čehoslovački čelnici, [[Erich Honecker]] i [[Gustáv Husák]], bili su proponenti vojne intervencije, pri čemu su imali podršku već ostarjelog [[Leonid Brežnjev\|Brežnjeva]], tako da je za prosinac [[1980.]] godine organizirana zajednička vojna akcija, Sojuz-80, koja je trebala u Poljskoj učiniti isto što su Sovjeti ranije učinili u Mađarskoj i Čehoslovačkoj.<ref name="mastny">[[Vojtech Mastny]]. [http://wilsoncenter.org/topics/pubs/ACFB35.PDF The Soviet Non-Invasion of Poland in 1980/81 and the End of the Cold War] {{Webarchive\|url=https://web.archive.org/web/20100620223330/http://wilsoncenter.org/topics/pubs/ACFB35.PDF \|date=2010-06-20 }}, Radni dokument br. 23, [[Cold War International History Project]], Washington, D.C., rujan 1998., objavljeno i u časopisu ''[[Europe-Asia Studies]]'', vol. 51, br. 2 (ožujak 1999), str. 189–211.</ref> Akcija, ipak, nikada nije aktivirana jer su Sovjeti odlučili podržati Jaruzelskog u uvođenju izvanrednog stanja, što je bio prvi put u historiji Hladnog rata da Sovjetski Savez nije vojno intervenirao pri direktnoj ugrozi jednog od svojih satelitskih režima;<ref name="mastny"/><ref name="kramer">[http://wilsoncenter.org/topics/pubs/ACF56F.PDF Soviet deliberations during the Polish Crisis, 1980–1981] {{Webarchive\|url=https://web.archive.org/web/20100620225230/http://wilsoncenter.org/topics/pubs/ACF56F.PDF \|date=2010-06-20 }}. Uredio, preveo i uvod napisao Mark Kramer. Posebni radni dokument br. 1, [[Cold War International History Project]], Washington, D.C., travanj 1999.</ref> bio je to efektivni kraj [[Brežnjevljeva doktrina\|Brežnjevljeve doktrine]].<ref>Wilfried Lotth, "Moscow, Prague and Warsaw: Overcoming the Brezhnev Doctrine", ''[[Cold War History (časopis)\|Cold War History]]'' 1, br. 2 (2001): 103–118.</ref> [[File:00595309(Andropov&Jaruzelski).jpeg\|thumb\|left\|300px\|[[Jurij Andropov]] (lijevo) i [[Wojciech Jaruzelski]] (desno) na sastanku [[1982.]] godine. Ne želeći vojno intervenirati, sovjetske vlasti su pružile svesrdnu podršku generalu Jaruzelskom i poduprle njegovu odluku o uvođenju [[Izvanredno stanje u Poljskoj\|izvanrednog stanja]] u [[Poljska\|Poljskoj]].]] I dok je Brežnjevljev nasljednik, [[Jurij Andropov]], pružio podršku Jaruzelskom, izvanredno stanje u Poljskoj ukinuto je već [[1983.]] godine, mada dobar dio političkih zatvorenika nije bio pušten sve do opće amnestije tri godine kasnije.

Hladni rat – razlika između verzija