Pleocitoza limfocita

Pleocitoza limfocita (PL) neurološko je stanje sa nenormalno povećanim brojem limfocita u cerebrospinalnoj tečnosti. Najčešće nastaje kao posledica aseptičnog, virusima izazvanog meningitisa ili encefalitisa.[1][2] Ovo stanje zapravo je jedan od oblik pleocitoze ili povećanja ukupnog broja ćelija u likvoru. Karakteriše se kliničkom slikom u kojoj pacijent ima glavobolju (po tipu migrene) pojavu izuzetno reaktivnih formi limfocitnih ćelija u kičmenoj tečnosti, čiji broj je uvek veći od 5 µL).[3]

Pleocitoza limfocita
Pleocitoza limfocita u likvoru
SpecijalnostHematologija
Patologija
Klasifikacija i eksterni resursi

Dok limfociti čine otprilike četvrtinu svih belih krvnih ćelija u telu, oni su generalno malobrojni u cerebrospinalnoj tečnosti. Normalan broj limfocitnih ćelija u kičmenoj tečnosti je ≤ 5 µL (uglavnom 70-100% su limfociti, a 0-30% monociti)[4] U pleociticitozi, broj limfocita može da se uveća na više od 1.000 ćelija po mm³. Povećanje broja belih krvnih zrnaca često prati povećanje koncentracije proteina i drugih tipova ćelija.

Pleocitoza limfocita, javlja se često, udružena sa brojnim, prolaznim, neurološkim poremećajima, koji uključuju i senzomotornu amneziju, afaziju i druge neurološke simptome.[5]

Istorijat uredi

Određivanje limfocita u pleocitozi postalo je moguće tek sa otkrićem dijagnostičke lumbalne punkcije i tehnologije potrebne za analizu cerebrospinalne tečnosti (likvora) uz pomoć mikrobioloških, biohemijskih i imunoloških testova.[6]

Iako su prve lumbalne punkcije izvedena krajem 19. veka, testovi za otkrivanje povišenog nivo limfocita u okviru centralnog nervnog sistema bili su dostupni tek mnogo godina kasnije.

Bez savremena lumbalna punkcija danas je nezamislivo testiranje likvora i limfocita u njemu koje se koristi za dijagnozu ili isključivanje određeni infektivnih i neinfektivnih bolesti u centralnom nervnom sisitemu, kao što je to npr. meningitis ili pleocitoza limfocita.[7]

Etiopatogeneza uredi

Uzroci aseptičnog meningitisa mogu biti infektivne (npr. rikecije, spirohete, paraziti) ili neinfektivni (npr. unutarlobanjski tumori i ciste, lekovi, sistemske bolesti) prirode.

Infektivni aspetički memningitis

Najveći broj slučajeva aseptičnog meningitisa posledica je enterovirusa, uključujući eho i koksakkia viruse. Čest uzročnik je i virus mumpsa, široko rasprostranjen u svetu. [n 1]

Enterovirusi i virus mumpsa ulaze u organizam preko respiratornog ili digestivnog trakta hematogeno se zatim šire krvotokom.

Bakterije takođe mogu uzrokovati aseptični meningitis; u takve spadaju spirohete (sifilis, lakmska borelioza, leptospiroza) i rikecije (tifus, pegava groznica Stenjaka ili erlihioza). Abnormalnosti u likvoru mogu biti prolazne ili hronične.

Pojedine bakterijske infekcije kao što su mastoiditis, sinusitis, apsces mozga i infektivni endokarditis mogu proizvesti u likvoru promene karakteristične za aseptični meningitis. Naime široko rasprostranjena upala dovodi do vaskulitisa koji izaziva pleocitozu bez bakterija u likvoru.

Neinfektivni aspetički memningitis

Neinfektivni uzroci upale moždanih ovojnica su neoplastična infiltracija, curenje sadržaja intrakranijalnih cisti, intratekalna primena lekova, trovanje olovom i radioaktivnim materijama.

Ređe upala nastaje nakon sistemske primene nekih lekova, verovatno usled reakcije preosetljivosti. Takvu upalu najčešće uzrokuje nesteroidni antiinflamatorni lek (posebno ibuprofen), antimikrobni lekovi (najčešće sulfa preparati) kao i imunomodulatori (npr. IV imunoglobulini, OKT3 monoklonska antitela, ciklosporin, vakcine).

Bolesti uredi

Istraživanje su pronašla prisustvo pleocitoze limfocita u likvoru sledećim bolestima:

Aseptični meningitis uredi

Aseptični meningitis je upala meningealnih ovojnica sa limfocitnom pleocitozom u likvoru kod koje se posle rutinskih bojenja i kultura likvora nije pronađen jasan uzrok bolesti. Najčešći uzročnici aseptičnog meningitisa su virusi.[8]

Pseudomigrenični oblik plocitoze uredi

Veći broj studije sproveden je sa ciljem da se utvrdi povezanost između pseudomigraine i limfocitne pleocitoze. Pseudomigrenu karakteriše umerena ili jaka, pulsirajući glavobolja praćena prolaznim neurološkim simptomima i limpfocitna pleocitoza. [9] Ovaj oblik migreničnih epizode karakteriše se samoograničavajućim ponavljanjem.[9]

U nekim studija utvrđena je pojava pseudomigrene kod pojedinci u rasponu od oko 15 do 40 godina starosti, nešto češće kod muškarca. Posle svake migrenozne epizodu, pacijenti bez simptoma. Gotovo svi fiziološki i radiološki testovi (EEG, CT, MRI) su načelno u granicama normale. Međutim, 30 od 42 pacijenata (u navedenim studijama) imao je abnormalne EEG nalaz.

U drugoj studiji, pacijenti sa pseudomigrenom imali su povišen nivo limfocitne pleocitoza sa svakiom pseudomigrenoznom epizodom.[10]

Dijagnoza uredi

U dijagnozi na aseptični meningitis treba posumnjati kod svakog bolesnika sa temperaturom, glavoboljom i meningealni znakovima.

  • CT ili MR glave potrebno je uraditi pre lumbalne punkcije ako se sumnja na tumorsku masu (npr. kod žarišnog neurološkog ispada ili edema papile).
  • Izmeren pritisak likvora je manje ili više povišen uz prisustvo 10 do > 1000 limfocita u μL.
  • Ponekad, u prvim satima razvoja virusnog meningitisa, može biti prisutan manji broj neutrofila.
  • Nivo glukoze u likvoru je normalan, a proteina normalna ili umereno povišena.
  • Radi identifikacije virusnog uzročnika obično se vrši PCR likvora.
  • Dijagnoza Molaretova meningitisa postavlja se PCR analizom za herpes tip 2 DNK.
  • Dijagnoza aseptičnog meningitisa uzrokovanog lekovima postavlja se isključivanjem drugih uzročnika.
  • Potrebno je izvršiti dijagnostičke testove na klinički sumnjive uzročnike (npr. rikecijske infekcije, lajmsku boreliozu, sifilis).

Simptomi uredi

Simptomi aseptičnog meningitisa su visoka telesna temperatura, glavobolja i pozitivni meningealni znaci. Virusni meningitis aseptični najčešće prolazi spontano.

Terapija uredi

Terapija aseptičkog meningitisa sa pleocitozom limfocita najčešće je simptomatska.

  • Kako je kod većine pacijenata dijagnoza jasna lečenje zahteva samo dovoljnu hidrataciju (unos tečnosti), primenu analgetika i antipiretika.
  • Ako se ne mogu isključiti listerijski ili delimično lečen, ili rani bakterijski meningitis, u zavisnosti od rezultata kultura i ponovnih analiza likvora, daju se antibiotici, efikasni protiv bakterijskog meningitisa.
  • Medikamentnima nastao aseptični meningitis leči se ukidanjem uzročnog leka.

Napomena uredi

  1. Jedino u SAD zbog masovne vakcinacije, slučajevi meningitisa uzrokovanog virusom mumpsa su retki.

Izvori uredi

  1. Meningitis and Encephalitis Fact Sheet. National Institute of Neurological Disorders and Stroke (NINDS). 11. 12. 2007.. Arhivirano iz originala na datum 2014-01-04. Pristupljeno 16-9-2012. 
  2. Batalis, N.I., L. Galup, S.R. Zaki, and J.A. Prahlow (2005). West Nile virus encephalitis. American Journal of Forensic Medicine and Pathology 26(2): 192-196.
  3. Adams and Victor's Principals of Neurology, 8th ed. str. 152.
  4. Dijagnostika likvora, Laboratorijski nalaz likvora Arhivirano 2013-01-14 na Wayback Machine-u, Pristupljeno 16. 9. 2012.
  5. Pavlović, D., Lević, Z., Dmitrović, R. (1993) Klinički oblici Lajmske bolesti u neurologiji. Glas Srp Akad Nauka [Med], (43): 203-12
  6. Doherty, Carolynne M; Forbes, Raeburn B (2014). "Diagnostic Lumbar Puncture". The Ulster Medical Journal 83 (2): 93–102.
  7. Do, Tau Hung; Fisch, Christiane; Evoy, Francois (March 2004). "Susac syndrome: report of four cases and review of the literature.". AJNR. American journal of neuroradiology 36 (3): 382–8. PMID 15037459.
  8. MSD priručnik dijagnostike i terapije, Aseptični meningitis na:www.placebo.hr (2014)
  9. Pascual, Julio; Valle, Natalia (June 2003). „Pseudomigraine with lymphocytic pleocytosis.”. Current pain and headache reports 7 (3): 224–8. DOI:10.1007/s11916-003-0077-2. PMID 12720603. 
  10. Filina, T; Feja, KN; Tolan, RW (June 2013). „An adolescent with pseudomigraine, transient headache, neurological deficits, and lymphocytic pleocytosis (HaNDL Syndrome): case report and review of the literature.”. Clinical pediatrics 52 (6): 496–502. DOI:10.1177/0009922813483358. PMID 23559488. 

Šablon:Portalbar