Planckova konstanta

Plankova konstanta (označave se sa h) je fizička konstanta koja se koristi za opisivanje veličine kvanta. Ima centralnu ulogu u kvantnoj mehanici a dobila je ime po Planku koji ju je uveo prilikom izračunavanja zračenja crnog tela. Često se koristi i redukovana Plankova konstanta (poznata i kao Dirakova konstanta, označava se kao , a čita "ći", "h-precrtano" ili jednostavno "ć"). Plankova konstanta se takođe koristi u merenju energije emitovanih svetlosnih fotona prema izrazu E = h, gde je E energija, h Plankova konstanta a (grčko slovo ni) frekvencija.

Spomen ploča posvećena Planku i pronalasku Plankove konstante na Humboltovom univerzitetu u Berlinu: "U ovoj kući predavao je Maks Plank, pronalazač elementarnog kvanta dejstva h, od 1889 do 1928. godine."

Plankova konstanta i redukovana Plankova konstanta se koriste za opisivanje kvantovanja, pojave kod subatomskih čestica (poput elektrona i fotona) da se neke fizičke veličine javljaju u određenim iznosima umesto da se kontinualno menjaju po svim mogućim vrednostima.

Danas usvojena vrednost Plankove konstante prema CODATA iznosi:

Jedinice, vrednost i simboli uredi

Vrednost Dirakove konstante:

 

Unikod rezerviše kodna mesto U+210E () za Plankovu konstantu a U+210F () za Dirakovu konstantu.

Poreklo Plankove konstante uredi

 
 

Upotreba uredi

 
 
 

Dakle,   može se da se smatra "kvantom momenta impulsa".

 

Veze uredi

Literatura uredi

Vanjske veze uredi