Paul Kle (*18. decembar 1879—†29. jun 1940) je bio je nemačko-švajcarski slikar, član umetničke grupe Plavi jahač (nem. Der Blaue Reiter). Na njegovo stvaralaštvo uticalo je nekoliko pravaca savremene umetnosti: ekspresionizam, kubizam i nadrealizam. Kle i njegov prijatelj Vasilij Kandinski poznati su po svom pedagoškom radu u školi Bauhaus.

Paul Klee
ekspresionizam - apstraktna umjetnost - surealizam
Biografske informacije
Rođenje18. prosinca 1879.
Smrt19. lipnja 1940.
Opus
Poljeslikarstvo

Život uredi

Rodio se 1879. godine u Švajcarskoj, otac mu je bio učitelj muzike a majka švajcarska pevačica. Detinjstvo je proveo u Švajcarskoj, a pošto je po ocu dobio nemačko državljanstvo, odselio se posle mature 1898. u Minhen. Posle dvoumljenja između muzike (bio je izvanredan i talentovan violinista), literature i likovne umetnosti, ipak se opredelio za slikarstvo. Prvo je studirao grafiku na privatnoj školi Henrika Knira i u to doba sticao ne samo umetnička već i seksualna iskustva. Iz jedne takve kratkotrajne veze rodio mu se sin koji je posle nekoliko nedelja umro.

U oktobru 1900. posećivao je časove slikarstva kod Franca fon Štika na Minhenskoj akademiji, gde je studirao i Vasilij Kandinski sa kojim se mnogo kasnije upoznao. Godine 1901. je napustio akademiju. Posle puta po Italiji bio je u Berlinu kod roditelja gde je slikao aktove i svirao u orkestru i pisao pozorišne kritike. Godine 1900. oženio se sa klaviristkinjom Lili Štrumpf i sledeće godine im se rodio sin Feliks. Naredne godine je proveo u domaćinstvu i posvetio se vaspitavanju svoga sina, dok je Lili zarađivala za život i tada se Kleov slikarski život sporo razvijao.

Plavi jahač i put za Tunis uredi

Godine 1911. Upoznao je Augusta Makea i Vasilija Kandinskog. Skupa sa njima i Franc Marka, Gabrijelu Minterl, Aleksej Javlenskog i druge, svi su se zajedno interesovali za gotiku, primitivnu umetnost i nove savremene likovne pravce fovizam i kubizam. S njima je Kle našao zajednički jezik i delio poglede na umetnost.

Kandinski i Mark u to doba rade na almanahu "Der Blaue Reiter" - Plavi jahač koji je postao jedno od najvažnijih dela u savremenoj umetnosti 20. veka. Prva njihova izložba bila je otvorena krajem 1911. godine u modernoj galeriji Tanhojzer u Minhenu. Tu Kle nije učestvovao ali je za jedan časopis napisao recenziju. Na drugoj njihovoj izložbi je učestvovao i Kle, a posle izložbi u Minhenu izlagali su i u drugim gradovima kao na primer u Kelnu i Berlinu.

Godine 1914. godine Paul Kle je sa Franc Markom i Lujom Moajeom posetio Tunis. Na ovom putu Kle nalazi pristup ka boji i u svoj dnevnik upisuje: " ... ja i boja smo jedno. Ja sam slikar".

Bauhaus uredi

U Prvom svetskom ratu 1920. godine Kle je pozvan u nemačku armiju ali kao slikar je imao sreće i nije raspoređen za front već je radio na maskirnim uzorcima za avione, no u ratu je izgubio svoje prijatelje August Makea i Franc Marka.

I u armiji je Kle imao privilegije da izlaže i u galeriji Šturm u Berlinu izlagao je više apstraktnih akvarela. Iz armije je otpušten 1918. godine.

Godine 1920. je bila njegova retrospektivna izložba u Minhenu i tada postaje priznat slikar. Tako je dobio ponudu da predaje slikarstvo u Bauhausu u Vajmaru- školi koju je osnovao Valter Gropijus. Primio je ponudu i osvanuo je sa Kandinskim na ravnom i akademskom nivou, prvo je radio kao rukovodilac radionica a posle su obojica vodili vlastita predavanja slikarstva.

Bauhaus je bila progresivna škola i morala je da se bori protiv konzervativnih shvatanja nacional- socijalista. Bauhaus se preselio u Desau u zgradu koju je projektovao sam Valter Gropijus i u kojoj su bili i stanovi za pedagoge i gde je i Paul Kle stanovao. Obojica (Kle i Kandinski) intenzivno predaju na Bauhausu. Posle kratkog premeštanja u Berlin 1932. godine Bauhaus je ukinut.

Kle je na Bauhausu ostao do 1930. godine i posle je primio profesuru na diseldorfskoj akademiji. Posle nastupa nacizma kao "degenerisani umetnik" on je otpušten.

Umro je 29. juna 1940. godine u Lokarno-Muratu.

Njegova dela su posle njegove smrti prikazivana na Dokumentima 1 godine 1955. Dokumentima 2 godine 1959. i Dokumantima 3 1964. godine u Kaselu.

Literatura uredi

  1. Istorija umetnosti H.W. Janson, Beograd 1982.
  2. Enciklopedija likovnih umjetnosti, L.Z. FNRJ, Zagreb 1959.
  3. Mala prosvetina enciklopedija, Beograd, 1959.
  4. Svet umenia, IKAR, Bratislava 2002.
  5. Spozname umenie R. Dickensova a M. Griffildova, B. Bystrica 2004.
  6. Dejiny umenia, Mladé letá Bratislava 2001.
  7. Svetové dejiny umenia, B.F. Groslier, Larusse, Praha 1996.
  8. sk Wikipedia

Vanjske veze uredi