Pāṭaliputra (Devanagari: पाटलिपुत्र), suvremena Patna, je bio grad u drevnoj Indiji, prvotno sagrađen od strane Ajatashatrua 490. pne. kao mala tvrđava (Pāṭaligrama) kraj rijeke Ganges, a koji je kasnije postao prijestolnica mahadžanapadskog kraljevstva Magadha.[1] Zahvaljujući lokaciji u središtu Sjeverne Indije, brojni vladari i dinastije su ga činili svojom prijestolnicom od Nanda, Maurijaca, Sunga i Gupta sve do Palas[2]. U doba Bude je bio selo pod imenu Pataligrama. Buda je selo posjetio nedugo prije smrt te prorekao da će postati veliko, ali i pretrpjeti uništenje ili od vatre, vode ili građanskog rata. Tamo su održana dva važna budistička sabora - prvi nakon Budine smrti te drugi u doba Ašokine vladavine . Za vrijeme vlasti Ašoke u 3. vijeku pne. bio je jedan od najvećih gradova na svijetu, čije se stanovništvo procjenjivalo između 150 i 300 hiljada ljudi. Pataliputra je vrhunac blagostanja dočekala kao glavni grad maurijskih careva Chandragupte Mauryje i Ašoke Velikog. Detaljno svjedočanstvo o tadašnjem blagostanju je ostavio i grčki izaslanik Megasten. Grad je također bio važno budističko središte u kome je sagrađen veliki broj manastira. Glavnim gradom je ostao i u doba dinastije Gupta (3 - 6. vijek n.e.) i dinastije Pala (8 - 12. vijek). Kada ga je posjetio Hsüan-tsang, već je bio većim dijelom u ruševinama, a dodatna razaranja je pretprio od muslimanskih pljačkaša u 12. vijeku[3]. Poslije toga je Sher Shah Suri Pataliputru učinio svojom prijestolnicom i dao joj današnje ime Patna.

Iako su dijelovi grada otkopani, najveći dio se nalazi pod suvremenom Patnom. U maurijskom periodu je opisan u obliku paralelogram, oko 2,5 km širok i 14 km dug. U drvenim zidovima su bile 64 kapije. U doba Ašoke su zidovi dograđeni kamenom. Zahvaljujući lokaciji na ušću rijeke Gandhaka u Ganges, Pataliputra je ubrzo počela dominirati riječnom trgovinom Indo-gangeske ravnice u ranom periodu Magadhe. Kao takva je počela privlačiti i intelektualce iz ostatka Indije, uključujući znamenitog Chanakyu.

U državi Bihar traje kampanja da se Patni vrati njeno staro ime Pataliputra.

Reference uredi

  1. *Kulke, Hermann & Dietmar Rothermund (2004), A History of India, 4th edition. Routledge, Pp. xii, 448, ISBN 0415329205.
  2. Thapar, Romila (1990), A History of India, Volume 1, New Delhi and London: Penguin Books. Pp. 384, ISBN 0140138358.
  3. Scott, David (1995). „Buddhism and Islam: Past to Present Encounters and Interfaith Lessons”. Numen 42 (2). 

Literatura uredi

  • Bernstein, Richard (2001). Ultimate Journey: Retracing the Path of an Ancient Buddhist Monk (Xuanzang) who crossed Asia in Search of Enlightenment. Alfred A. Knopf, New York. ISBN 0-375-40009-5