Oultrejordain (na francuskom doslovno "Prekojordanje"), formalno Gospodstvo Oultrejordain ili, rjeđe, Transjordanija, je izraz koji se u vrijeme križarskih ratova koristio za teritorije pod kontrolom križara istočno od rijeke Jordan.

Područje koje je u biblijska vremena obuhvaćalo zemlje Edom i Moab, su prije Prvog križarskog rata kontrolirali Fatimidi. Bilo je to relativno pustinjsko, slabo naseljeno područje s nedefiniranim granicama, ali blizu važnih trgovačkih i hodočasničkih ruta između Sirije i Arabije. Jeruzalemski kralj Balduin I je na njega počeo slati ekspedicije još 1100. ali je konačna kontrola uspostavljena tek s izgradnjom strateškog zamka Montreal. Godine 1118. je uprava povjerena Romanu od Le Puya, ali je tek 1126. Pagan Vinar dobio feudalnu titulu "gospodar" (francuski: seigneur). Novi entitet je bio u vazalnom odnosu prema jeruzalemskim kraljevima, sve do Raynalda od Chatillona koji je počeo iskazivati sve veću samovolju, ali i agresivnost prema muslimanskim hodočasnicima. To je Saladin iskoristio kao izgovor za invaziju koja će dovesti do bitke kod Hatina i pada Jeruzalema 1187. Pojedine križarska uporišta u Outlejordainu su se održala još dvije godine kasnije.

Poslije toga su titulu gospodara Outlejordaina pojedini evropski feudalci simbolički koristili sve do 14. vijeka.

Gospodari Oultrejordaina uredi

Literatura uredi

  • John L. La Monte, Feudal Monarchy in the Latin Kingdom of Jerusalem, 1100-1291. The Medieval Academy of America, 1932.
  • Jonathan Riley-Smith, The Feudal Nobility and the Kingdom of Jerusalem, 1174-1277. The Macmillan Press, 1973.
  • Steven Runciman, A History of the Crusades, Vol. II: The Kingdom of Jerusalem and the Frankish East, 1100-1187. Cambridge University Press, 1952.
  • Steven Tibble, Monarchy and Lordships in the Latin Kingdom of Jerusalem, 1099-1291. Clarendon Press, 1989.

V. također uredi