Ose (Vespidae) su porodica kukaca iz reda opnokrilaca (Hymenoptera). U odnosu na svrstavanje ove porodice u sistematiku kukaca ne postoji jedinstveni stav znanstvene zajednice, pa ju tako dio zajednice [1] svratsva u natporodicu žalčara, dok ju dijelovi zajednice svrstavaju u takson pod istim imenom. Porodica se sastoji od gotovo 5.000 vrsta, od kojih oko 100 živi u Srednjoj Europi. Način života različitih vrsta je različit. Vrste iz potporodica Polistinae i Vespinae su zadružne dok su vrste iz potporodica Eumeninae, Euparagiinae i Masarinae samotarke.

Ose
Vespula squamosa
Naučna klasifikacija
Carstvo: Animalia
Koljeno: Arthropoda
Razred: Insecta
Red: Hymenoptera
Podred: Apocrita
Natporodica: Vespoidea
Porodica: Vespidae
Latreille, 1802.

Općenito uredi

To su srednje veliki opnokrilci najčešće upozoravajućih crno žutih boja. Imaju vitko i glatko tijelo, a usni organi su im preobraženi za lizanje i griženje. Za razliku od pčele ose ima drugačiji žalac kojim mogu ubosti i nekoliko puta.

Nastambe zadružnih osa nazivaju se osinjacima, a grade ih na drveću, zapuštenim kućama i barakama, u tlu, na stabiljkama biljaka a samo neke vrste ih pune medom. Društvene ose grade gnijezda od sažvakanih biljnih vlakana koje je nakon njihove prerade nalik na papir. Iz tog materijala grade stanice koje spajaju u saće. Ukoliko naprave više redova takvog saća sve zajedno omataju lisnatom ovojnicom dok samo s donje strane ostavljaju mali otvor za ulaz.

U umjerenom području samo sparena ženka ose koja preživi zimu ispod kamenja, mahovine i sl. u proljeće osniva osinjak i sama podiže prvu generaciju potomstva. Njezini potomci kasnije grade i proširuju osinjak u kom hrane ličinke. Tijekom ljeta javljaju se i nešto veće radilice koje nose neoplođena jajašca iz kojih se kasnije rađaju mužjaci.

U tropskim krajevima ose žive u zajednicama koje se zimi ne raspadaju, već imaju trajne nastambe - osinjake. Ose koje žive u tim krajevima roje se (dijele) poput pčele medarice.

Samotarke grade svoja gnijezda u pijesku, na bilju, od gline ili sažvakanog biljnog materijala, i same podižu potomstvo.

Prehrana osa uredi

Hrane se slatkim tvarima i medom koji neke vrste skupljaju i čuvaju u saću. Ličinke hrane bjelančevinama sažvakanog ulovljenog plijena poput gusjenica, pauka, pčela i ostalih kukaca koje uspiju uhvatiti. Ličinke izlučuju bistru tekućinu s velikim postotkom aminokiselina čime se zatim hrane odrasle jedinke (sastav aminokiselina razlikuje se od vrste do vrste) jer odrasle ose ne mogu probaviti bjelančevine [2].

Žalac i ubod uredi

Za razliku od pčele osa ima drugačiji žalac kojim može ubosti i nekoliko puta. Žalac ose potpuno gladak je poput igle. Ubod ose može biti bolan, a zbog veće količine ispušteog otrova mogu se javiti i alergijske reakcije. Osobe alergične na ubod ose trebaju mjesto uboda tretirati čistom vodom i što prije se javiti najbližem lječniku zbog stručne pomoći.

Vrste osa uredi

Neke poznatije vrste osa:

  • Galska osa (Polistes gallicus) - gradi male osinjake od jednog otvorenog sata na tavanima, pod crjepovima, ispod kamena i sličnim zaštićenim mjestima.
  • Šumska osa (Dolichovespula silvestris)
  • Obična osa (Vespula vulgaris, ponekad i Paravespula vulgaris) - gradi velika gnijezda, slična stršljenovim, ali ispod zemlje.
  • Europski stršljen (Vespa crabo)

Povezano uredi

Izvori uredi

  1. HRVATSKA ENCIKLOPEDIJA, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, ISBN 953-6036-38-X (tom 8, str. 154)
  2. Hunt, J. H., I. Baker, and H. G. Baker. 1982. Similarity of amino acids in nectar and larval saliva: the nutritional basis for trophallaxis in social wasps. Evolution 36: 1318-1322
  • I.Matoničkin, I.Habdija, B.Primc-Habdija (1999.): Beskralješnjaci. Školska knjiga, Zagreb.
  • Pčelarstvo online

Eksterni linkovi uredi