Opijelo

Opijelo, pravoslavni crkveni obred (crkvena služba) praćena pojanjem i čitanjem molitava nad mrtvacem pri sahrani. Opijelo obavljaju sveštenik i pojac.

U zakazano vrijeme dolazi sveštenik. Njega dočekuje domaćin i vodi ga u prostoriju gdje je pokojnik. Nakon što sveštenik uzme potrebne podatke o umrlome, kovčeg (sanduk) s pokojnikom iznosi se u dvorište, gdje se vrši opijelo. U mjestima gdje postoji kapela, svi dolaze u zakazano vrijeme na sahranu, i u određeno vrijeme se vrši opijelo. Najprije se podijele svijeće svima prisutnima, koje se upale i drže u toku opijela. Za vrijeme opijela rodbina stoji s desne strane kovčega, a kovčeg je okrenut tako da pokojnik gleda prema istoku. Dok traje opijelo vlada potpuna tišina i potpuna ozbiljnost. Krst stoji kraj glave pokojnika. Također, kraj glave se postavlja manji stolić na koji se stavlja žito (koljivo), skuhano kao za slavu. U žito se stavlja jedna svijeća. Pored žita potrebna je i jedna bočica u kojoj je pomiješano vino i ulje (uspomena na svetu tajnu jeleosvećenja), kojim se poslije opijela preliva pokojnik.

Na stolić se stavlja i jedna čaša s čistim vinom i kašičicom da sveštenik na kraju opijela prelije žito. Tu se još stavlja pogača i tacna s medom. Pogača simbolizira samog Hrista, koji je hljeb života, dok je med sladost raja i vječnog blaženog života.

Napomena

Riječ opijelo ima i ekavski oblik opelo, koji se koristi i među izrazitim ijekavcima (npr. u Baranji). Postoji i glagol opojati (nesvršeni oblik: opojavati) sa značenjem: održati opijelo, opjevati mrtvaca.

Povezano

• Smrt
• Panihida
• Parastos
• Zadušnice

Izvori

• Episkop Nikolaj - protođakon Ljubomir Ranković: "Srpske slave i verski običaji", Valjevo, 1995. (str. 119/120)
• Anić, ARJ, HER, Jurančič, Moskovljević, RMS, Skok

Opijelo na Wikimedijinoj ostavi