Okean (mitologija)

Okean (grč. Ὠκεανός [Ōkeanós] – Okeanos, lat. Oceanus – Okeanus) bog je mora i voda; Uranov i Gejin sin, Titan. Iz Okeanova imena je nastala riječ "okean". U rimskoj mitologiji je Okean poistovjećen s Pontom, prvim bogom mora. Najčešće je prikazivan na mozaicima, okružen morskim životinjama.

Okean

Goli Okean
GrčkiὨκεανός ili Okeanos.
bog mora i okeana.
Roditelji: Uran i Geja.
Mesto rođenja: utroba Majke Zemlje.
Brak: Tetija.
Deca: nimfe Okeanide, rijeke, jezera, fontane, oblaci.
Blagoslovi: dobar ulov.
Prokletstva: oluje i valovi.
U drugim religijama: štovan i u rimskoj mitologiji, Nun u egipatskoj.

Okean i Tetija uredi

 
Okean, iza Zeus, Istambul

Okean je najstariji Titan. Njegova je žena Titanida Tetija. Kron, njihov najmlađi brat Titan, je kastrirao Urana. Stražu su držali ostali muški Titani, osim Okeana, koji se s Titanidama povukao iz sukoba. Okean i Tetija su odgojili Kronovu i Rejinu kćer Heru, svoju nećakinju. U Ilijadi Hera kaže: "Idem u posjet Okeanu i Tetiji koji su me od moje majke Reje primili i odgojili kao kćerku onda kad je Zeus bacio Krona u Tartar." Okeanu su se rodila brojna djeca. To su rijeke, jezera, fontane i oblaci, te morske nimfe Okeanide: "Titanima su se rodili i potomci; Okeanu i Tetiji rodile su se Okeanide: Azija (božica zaštitnica istoimenog kontinenta), Stiks (rijeka u podzemlju), Elektra, Dorida, Eurinoma, Amfitrita (Posejdonova žena) i Metida (prva Zeusova žena)". Njih ima 3000, a Apolodor ih nabraja po imenima samo 7. Okean je i personifikacija mora te Posejdonov prijašnji pandan. Isprva je Okean vladao svim vodama, a poslije je vlast prepustio Posejdonu. Okean je snažan i muževan muškarac duge brade s rogovima, a donji dio tijela mu je u obličju zmije. Dom Okeana i Tetije je na kraju svijeta. Osim kao bog, Okean je shvaćen i kao svjetski okean. Hefest je napravio Okeanov lik na Ahilovom štitu. Okean se spominje kao more u svim mitovima gdje junaci moraju ići u daleke zemlje.

Eksterni linkovi uredi

Primordijalna božanstva