Oftalmološki pregled

Bulbomotorika

Bulbomotoriku uvijek treba testirati, pogotovo ako se pacijent žali na dvoslike, ili ako liječnik sumnja na neku neurološku bolest. Liječnik prvo treba vizualno procijeniti da li postoji devijacija očiju kao posljedica strabizma, disfunkcije vanjskih mišića oka ili paralize kranijalnih živaca koji inerviraju vanjske mišiće oka. Sakade se utvrđuju tako što pacijent brzo usmjerava pogled prema nekom cilju krajnje desno, lijevo, gore i dolje. Ovaj test sakadične disfunkcije, uslijed kojeg loša mogućnost očiju da «skaču» sa jednog mjesta na drugo, može utjecati na čitanje i druge sposobnosti.

Sporo praćenje, ili «potrage», procjenjuju se testom «slijedi moj prst» u kojem ispitivačev prst ide po «dvostrukoj H» liniji koja dodiruje osam polja pogleda. Tim se ispituju donji, gornji, medijelni i lateralni pravi mišići oka, te također gornji i donji kosi mišić.

Ispitivanje vidnog polja (test konfrontacije)

Procjena vidnog polja nikad se ne smije izostaviti iz osnovnog pregleda oka. Ispitivanje vidnog polja se sastoji od konfrontacijskog testa u kojem se svako oko zasebno ispituje da bi se utvrdila širina perifernog vidnog polja. Da bi se test izveo, ispitanik mora zatvoriti jedno oko, dok drugo mora fiksirati na ispitivačevo oko. Od ispitanika se zatim zatraži da kaže koliko vidi prstiju, nakon što mu se nakratko pokažu u svakom od četiri kvadranta. Ova metoda je povlaštena u odnosu na test «mahanja prstom» koji je prije korišten, zato što predstavlja brz i efikasan način da se odgovor na isto pitanje: da li je periferno vidno polje zahvaćeno?

Česta problematika vidnog polja su skotomi (područja smanjenog vida), hemianopsija (izgubljena polovica vidnog polja), homonimna kvadrantopsija (uključena oba oka) i bitemporalna hemianopsija.

Očni tlak

Očni tlak se može mjeriti tonometrijskim uređajima koji su dizajnirani da mjere otjecanje (i otpor otjecanju) sobne vodice u oku. Diatonov tonometar može mjeriti očni tlak preko kapka, bez neposrednog kontakta s očnom jabučicom.

Oftalmoskopija

Oftalmoskopski pregled uključuje vizualni pregled unutrašnjih očnih struktura pod povećanjem, te također procjenu kvalitete crvenog odraza oka. Oftalmoskopija omogućuje direktno gledanje mrežnice i drugih tkiva na očnoj pozadini. Ovo je najbolje učiniti nakon što se zjenice prošire očnim kapima. Kroz neproširenu zjenicu se može dobiti ograničen pogled, najbolji rezultati se dobiju u zamračenoj prostoriji u kojoj pacijent gleda u suprotan kut sobe. Prikaz optičkog diska i krvnih žila mrežnice je glavni cilj tijekom oftalmoskopskog pregleda. Nepravilnosti u prikazivanju ovih unutrašnjih struktura mogu ukazivati na bolest oka.

Crveni odraz se može vidjeti na pacijentovoj zjenici tijekom direktne oftalmoskopije. Ovaj dio pregleda se radi sa udaljenosti od oko 50 cm i obično je simetričan između dva oka. Mutnina može ukazivati na kataraktu.

Biomikroskopija

Detaljan pregled prednjih očnih struktura i očnih adneksa često se radi procjepnom svjetiljkom montiranom na biomikroskop. Na oko se projicira mala zraka svjetlosti koja može varirati u visini, širini, upadnom kutu, orjentaciji i boji. Često je tijekom pregleda zraka svjetlosti sužena kroz vertikalni procijep. Promatrač gleda osvijetljene očne strukture kroz optički sistem koji uvećava sliku oka.

Ovo omogućava pragled svih očnih medija od rožnice do staklovine, uz uvećanu sliku vjeđa i drugih vanjski struktura oka. Bojenje fluoresceinom prije pregleda može otkriti abrazije rožnice i infekciju herpes simplex virusom.

Pregled biomikroskopom pruža stereoskopski povećanu sliku očnih struktura izvanrednog nivoa detaljnosti, omogućavajući donošenje točne anatomske dijagnoze za raznovrsne poremećaje oka. Kroz procijepnu svjetiljku se također mogu vršiti oftalmoskopski i gonioskopski pregledi kada se kombiniraju posebne leće. Ove leće uključuju Goldmannovu trozrcalnu leću, gonioskopsku jednozrcalnu/Zeissovu četverozrcalnu leću za pregled struktura kuta prednje komore, te +90D leće, +78D leće i Hruby (-56D) leće za pregled mrežnice.