Nikola Firentinac
Nikola Firentinac, u talijanskoj historiji umjetnosti znan kao Niccolò Fiorentino, ili Niccolò Di Giovanni Fiorentino ( - Toskana, 1418. - Šibenik, 1506.) bio je renesansni kipar i arhitekt. Po onom što se danas zna, najvjerovatnije je da je bio toskanskog porijekla, koji je veći dio svog života proveo je u Dalmaciji.
| Nikola Firentinac | |
|---|---|
| renesansa | |
 Kapela blaženog Giovannija Orsinija u trogirskoj katedrali | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | najvjerojatnije Toskana, 1430 |
| Smrt | Šibenik, 1506 |
| Nacionalnost | Talijan |
| Opus | |
| Polje | kiparstvo, arhitektura |
| Praksa | Venecija, Trogir, Šibenik |
| Znamenita djela | |
Kapela blaženog Giovannija Orsinija u trogirskoj katedrali, Katedrala sv. Jakova u Šibeniku, Grob dužda Francesca Foscaria iz crkve Santa Maria dei Frari, Venecija. | |
| Influencija | |
Od | |
Za hrvatsku renesansu je značajan, jer je on ustvari donio taj stil iz Toskane i primijenio ga prvi put na Kapeli blaženog Giovannija Orsinija u trogirskoj katedrali. Te nakon toga na Katedrali sv. Jakova u Šibeniku, kad je preuzeo njenu gradnju nakon smrti Jurja Dalmatinca 1473. On je završio gradnju bočnih lađa, kupole i projekt krovišta sa kamenim svodovima. Po nekim historičarima umjetnosti Nikola Firentinac izveo je 2/3 katedrale, a Juraj Dalmatinac svega 1/3.[1]
Biografija uredi
O njegovom ranijem radu i životu u Italiji se sve do nedavno, vrlo malo znalo. Nakon istraživanja američke historičarke umjetnosti Anne Marham Schulz (1938-) i objavljivanja njenog djela Niccolò di Giovanni Fiorentino and Venetian sculpture of the early Renaissance 1978.[2]) stvari su umnogome postale jasnije. Tako znamo da je isprva radio i učio u Donatellovoj padovanskoj kiparskoj radionici (kasnih 1440-tih ili početkom 1450-tih), a nakon toga radio u Veneciji.
Venecijansko razdoblje uredi
Za boravak i rad Nikole Firentinca u Veneciji, Anne Marham Schulz pronašla je i opipljive dokaze, dokument iz venecijanskog arhiva, po kojem je vidljivo da je 10. jula 1462, venecijanski notar Bartolomeo Camuzzi, potvrdio da je Nikola Firentinac, živio u parohiji San Marino i plaćao najam kuće pet i pol dukata na godinu.
Na osnovu stilske analize Firentinčevog kasnijeg kiparskog opusa iz Dalmacije Anne Marham Schulz, pripisuje slijedeća venecijanska kiparska djela Nikoli Firentincu; Grob dužda Francesca Foscaria (umro 1457) iz crkve Santa Maria dei Frari, kipove sv. Marka, Gorgone ratnice, Muzike i Retorike sa slavoluka Foscari iz duždeve palače, kipove sv. Kristofora i Uznesenja Marijinog sa glavnog portala crkve Madonna dell Orto, grob Orsata Giustiniania (umro 1464) iz kapele samostanske crkve Santa Andrea della Certosa, grob Vittorea Cappella (umro 1467) iz crkve Santa Elena, i mali reljef sv. Jeremija iz pustinje iz crkve Santa Maria del Giglio.
Anne Marham Schulz tvrdi da je Nikola Firentinac, bio je nakon razdoblja slave kipara Bartolomea Bona i afirmacije Antonija Rizza - prvi venecijanski kipar.
Dalmatinsko razdoblje uredi
Nakon toga Nikola Firentinac, spominje su u Trogiru, kada u decembru 1467 zajedno sa kiparom Andrijom Alešijem potpisuje ugovor za izradu skulptorske dekoracije kapele sv. Giovannija Orsinija u trogirskoj katedrali. 16 slobodno stojećih kipova (uključujući Krista i dvanaest apostola) i reljef Marijine krunidbe. Zbog toga se godina 1468, drži za stvarni početak renesansnog stila u Dalmaciji. Tada nastaje projekt Nikole Firentinca za gradnju kapele, prvog cjelovitog arhitektonskog djela rane renesanse na istočnoj obali Jadrana. Uz Nikolu Firentinca i Andriju Alešija na izradi kapele bl. Giovannija Orsinija radio je i Ivan Duknović.
- 1469 godine Nikola Firentinac i Andrija Aleši rade zajedno u trogirskoj dominikanskoj crkvi grobnicu patricija Subotića.
- 1473 Nikola Firentinac potpisao je ugovor, ponovno zajedno sa Alešijem za dekoraciju pročelja i portala samostanske (augustinske) crkve Sv. Marija na otoku San Niccolo (otočje Tremiti). Cjelokupan rad je dovršen 1473 godine.
- 1475 Nikola nastavlja radove Jurja Dalmatinca na gradnji šibenske katedrale, a 1477 godine preuzima dužnost protomaestra na gradnji šibenske katedrale.
- 1502 preuzeo je posao izrade projekta za crkvu sv. Marije u polju (Šibenik), na tom poslu i nastavku gradnje šibenske katedrale radio je sve do svoje smrti 1506 Nakon smrti Nikole Firentinca, gradnju katedrale su konačno završili Bartolomeo i Giacomo da Mestre.
U novije vrijeme, pojavljuju se i teze da je Nikola Firentinac bio hrvatskog porijekla, na tome inzistira zadarski historičar umjetnosti dr. Emil Hilje, on iznosi tezu da je Nikola bio zapravo sin protomajstora Ivana Kokarića, kao i to da je Firentinac prvo došao u Šibenik 1464 pa tek onda otišao u Trogir (navodno je pronašao materijalne dokaze iz Zadarskog arhiva da je 1464 godine u Šibeniku primio novac za izradu kapele Sv. Sebastijana i Bernardina).[1]
Izvori uredi
- ↑ 1,0 1,1 Slobodna Dalmacija Priznajmo Firentincu autorstvo nad šibenskom katedralom, 16. oktobar 2002.
- ↑ New York State University Press for the College Art Association of America, 1978 ISBN 0-8147-7786-4