Neobarok je naziv za jedan umjetnički pravac unutar stilskog razdoblja historicizma, koji je okvirno trajao od kraja 19. vijeka do početka Prvog svjetskog rata, a najviše se ogledao u arhitekturi kod podizanja reprezentativnih javnih građevina.

Neobarok
Pariška opera (Opéra Garnier) iz 1875.
Pariška opera (Opéra Garnier) iz 1875.
Pariška opera (Opéra Garnier) iz 1875.

Historija i karakteristike uredi

Neobarok je krenuo iz Francuske gdje se zvao i stil drugog carstva, on je bio široko prihvaćen i po Sjedinjenim Američkim Državama, po čitavoj Latinskoj Americi i po Dalekom Istoku (Japan i Kina).

 
Gradska vijećnica Belfast 1906.

Stil se od 1885. počeo širiti i po Velikoj Britaniji i svim zemljama Britanskog Carstva.[1] Veliki uticaj na ponovno buđenje interesa za baroknu arhitekturu, imala je pariška Akademija umjetnosti - École des Beaux-Arts koja je bila najuticajniji arhitektonski studij u zapadnog svijeta 19. vijeka. Ona je svoje studente obrazovala za projektiranje monumentalnih javnih građevina u klasičnom stilu.[2]Pariška opera (Opéra Garnier) iz 1875. Charlesa Garniera bila je amblematska građevina neobaroka.[3]

Po austrougarskim zemljama se podiglo puno građevina u tom stilu, posebno je produktivan bio arhitektonski biro Fellner & Helmer, koji je podigao 48 teatarskih palača u tom stilu od Beča, Graza, Budimpešte, Odese, Hamburga, Zagreba, Sofije, Brna, Rijeke...

Galerija uredi

Povezano uredi

Izvori uredi

  1. Baroque Revival 1885-1914 (engleski). Buffaloah. Pristupljeno 1. 3. 2013. 
  2. Classicism, 1830–1930 (engleski). Encyclopædia Britannica Online. Pristupljeno 28. 3. 2013. 
  3. Neobarocco (talijanski). Treccani Enciclopedia Italiana. Pristupljeno 1. 3. 2013. 

Vanjske veze uredi