Nenasilje je moralna filozofija koja propovijeda odbacivanje nasilja kao sredstva za postizanje društvenih i političkih ciljeva. Iako se često koristi kao sinonim za pacifizam, od sredine 20. vijeka izraz se počeo koristiti za opis cijelog niza tehnika u borbi za društvene promjene koje ne uključuju nasilje, isto kao i za političke i filozofske argumente za korištenje tih tehnika.

Kao sredstvo društvenih promjena, nenasilje se najčešće povezuje uz borbu za nezavisnost Indije koju je vodio Mohandas Gandhi, kao i borbu za građanska prava američkih crnaca koju je vodio Martin Luther King. Gandhijevo nenasilje je bilo nadahnuto kršćanskim anarhizmom Lava Tolstoja, odnosno idejama o nepružanju fizičkog otpora temeljenog na Propovijedi na Gori.

10.11. 1988. Opća skupština UN je proglasila prvo desetljeće 21. vijeka i trećeg milenijuma (2001-2010) kao Međunarodno Desetljeće za promociju kulture mira i nenasilja za djecu svijeta.

Izbor nenasilja uredi

Većina ljudi najčešće uviđa samo dva izbora: pasivno prihvatanje nepravdi ili pripremanje za nasilnu odbranu prava. Nenasilje je alternativa potčinjavanju nepravdama ili nasilnom odgovoru na njih. Nenasilje predstavlja odbranu svojih prava, moralnom snagom i dostojanstvom, a ne fizičkom snagom.

Nasuprot uvreženom mišljenju da nenasilje podrazumeva slabost i pasivnost, Gandi je neprestano naglašavao da nenasilje nije za kukavice. Učestvovanje u nenasilnim akcijama zahteva hrabrost kojoj nije potrebno oružje ili štit – to je hrabrost da se dostojanstveno i bez straha prkosi nepravdi i uporno bori za istinu. Nenasilje podrazumeva rešenost da se suoči sa bolom i neprijatnim situacijama, a da ne nanese štetu drugima.

Vidi još uredi

Eksterni linkovi uredi