Neželjena dejstva hemoterapije

Neželjena dejstva hemoterapije je skup simptoma koji nastaju u organizmu osobe obolele od tumora nakon primene hemoterapeutika ili antitumorskih lekova. Primenu citostatika često prate i njihova neželjena dejstva. Oni ne deluju selektivno samo na maligni proces-tumor, već „uništavaju“ i veći ili manji deo zdravih ćelija što može rezultira pojavom brojnim neželjenih reakcijama. Zato se u toko upotrebe citostatika moraju dobro poznavati njihova toksična ili neželjena dejstva, i strogo poštovati propisani protokoli hemoterapije kako bi nepoželjne manifestacije i posledice bile minimalne.[1]

Nažalost hemoterapija ima i neželjena dejstva, i zato se u toko primene citostatika moraju dobro poznavati njihova toksična i neželjena dejstva, a u toku primene strogo poštovati propisani protokoli hemoterapije, čime se neželjena dejstva mogu izbeći ili minimizirati, i u najkraćem vremenu sanirati

Hemoterapija uredi

Hemoterapija je sistemsko lečenje i kontrola, zloćudnih bolesti (tumora) hemijskim materijama prirodnog ili sintetičkog porekla, koje se još nazivaju antitumorski lekovi, citotoksični lekovi ili citostatici. Za ovu vrstu terapije prihvaćen je naziv hemoterapija, jer se ovom metodom lečenja rast zloćudnih ćelija i tumorskog tkiva kontroliše hemijskim putem. Prednost hemoterapije u odnosu na druge vreste lečenja je u tome što citostatici dospevaju i do metastaza tumora, na mnogim lokacijama u telu gde drugi lekovi ili postupci nemaju odgovarajući pristup. Mehanizam dejstva citostatika najčešće se ogleda u remećenju sinteze i funkcije makromolekula (DNK, RNK, belančevina) i funkcije ćelijskih organela, koje omogućavaju normalnu deobu ćelija (mitozu).

Vrste hemoterapije uredi

Postoji veliki broj strategija u primeni hemoterapeutskih lekova koje su danas u redovnoj upotrebi. Hemoterapija se može primeniti samostalno ili zajedno sa drugim metodama u cilju; izlečenja, produžetka života ili ublažavanje simptoma tumorskog procesa. Danas se u svakodnevnoj onkološkoj i drugoj medicinskoj praksi primenjuje sledeći oblici hemoterapije;

  • Kombinovana hemoterapija. koja se zasniva na kombinovanom obliku hemoterapije zajedno sa drugim metodama, kao što su terapija zračenjem ili operativni zahvat. Većina karcinoma se sada tretira na ovaj način.
  • Adjuvantna hemoterapija, (postoperativna terapija), primenjuje se nakon hirurškog zahvata, krioterapije, radioterapije itd, sa ciljem da dopuni proces lečenja ili spreči pojavu recidiva (uništavanjem preostalih zaostelih ćelija). Rutinski se primenjuje kod tumora dojke i većeg broja karcinoma.
  • Sistemska hemoterapija, najčešće se primenjuje kod bolesnika sa metastatskim promenama, zbog kojih se hirurške ili druge vrsta terapije ne mogu primeniti. Ona više olakšava simptome prouzrokovane tumorom, nego što leči sam tumor.
  • Suportivna hemoterapija, („terapija podrške“), ima za cilj da bolesniku poboljša kvalitet života i ograniči neželjena dejstava tumora.
  • Hemoprevencija, je oblik lečenja koji treba da bude primenjen u budućnosti. Njena suština je u; neuništavanju tumorskih ćelija, već u stvaranju funkcija i uslova u ćeliji koji će sprečiti razvoj tumora.

Vrste citostatika uredi

Citostatici se dele u sledeće grupe;[2]

  • Alkilizirajuća sredstva.
  • Antimetaboliti.
  • Protivtumorski antibiotici.
  • Sredstva biljnog porekla.

Kako bi se postigli što bolji rezultati lečenja i umanjila neželjena dejstva, hemoterapija u praksi primenjuje najčešće kombinaciju brojnih (različitih) lekova istovremeno. Lekovi se razlikuju u mehanizmu dejstva ali i prema neželjenim dejstvima, koji su mogući i nažalost dosta česti. Svi hemoterapijski režima zahtevaju da je bolesnik u stanju da podnese planirano lečenje. Vrsta obim i jačina doze hemoterapeutskih lekova usklađuje se individualno prema stanju svakog pojedinog bolesnik, čime se mogu redukovati neželjene posledice. Budući da nakon prve doze leka, umiru samo delovi ćelija tumora (engl. fractional cell kill)[3] svaka, ponovljena doza mora da bude tolika da nastavi da smanjuje veličinu tumora (smanjuje broj tumorskih ćelija) [4].

Način primene citostatika uredi

Lekovi (citostatici) koji se koriste u hemoterapiji mogu se primeniti;

  • Intramskularno (aplikacijom u mišić).
  • Intrapleuralno (aplikacijom u šupljinu plućne maramice)
  • Lokalno (nanaošenjem na tumorski proces)
  • Intravenski (aplikacijom u venu), što predstavlja ujedno i najčešći način primene citostatika.

Trenutni režimi hemoterapije primenjuju lekove u ciklusima, čija je učestalost i trajanje terapije ograničena toksičnim posledicama (neželjenim dejstvima) hemoterapeutskog leka po pacijenta [5].

Primena hemoterapije podrazumeva čitav niz mera, postuka i intervencija medicinskog i nemedicinskog osoblja (članova porodice itd.) koje se moraju sprovesti po tačno utvrđenom redosledu;

  • Edukacija i zdrasveno vaspitni rad se bolesnikom i osobama koje brinu o bolesniku.
  • Priprema bolesnika i porodice za primenu citostatika, koja obuhvata i neposrednu psihičku i fizičku pripremu bolesnika i porodice.
  • Upoznavanje medicinskog osoblja sa vrstom, osobinama, toksičnim dejstvima i načinom primene citostatika.
  • Priprema prostor i ostalog potrebanog materijal za neposrednu primenu leka.
  • Neposredna primena citostatika i praćenje bolesnika tokom hemoterapije.
  • Zbrinjavanje bolesnika, nakon eventualnih neželjenih posledica u toku hemoterapije.
  • Pravilno uklanjanje preostalih citostatika i drugog materijala (medicinskog otpada) posle hemiterapije.

Dužina trajanja neželjenog dejstva uredi

Većina neželjenih dejstava hemoterapije postepeno nestaje sa završetkom njene primene. Zdrave ćelije se tokom vremena oporavljaju. Vreme potrebno da se neka neželjena dejstva hemoterapije otklone i povrati normalna funcija organizma varira od osobe do osobe i zavisi od mnogih faktora, uključujući i opšte zdravstveno stanje bolesnika, vrstu primenjenih lekova itd.[6]

Mnoga neželjena dejstva se povlače relativno brzo, ali neka mogu da potraju nekoliko meseci ili godina pre nego što potpuno nestanu. Ponekad neželjena dejstva mogu trajati i doživotno, ako na primer hemoterapija izazove trajno oštećenja srca, pluća, bubrega, reproduktivne organe itd. Određene vrste hemoterapija, ponekad mogu ispoljiti neželjena dejstva sa zakašnjenjem, koja se kod nekih oblika tumora mogu da pojave mnogo godina kasnije.[6]

Bolesnici često postaju obeshrabreni dužinom trajanja njihovog lečenja ili neželjenim dejstvima hemoterapije. Zato bolesnici moraju neprestano da razgovaraju sa svojim lekarom. Možda će lekar moći da im promeni lek ili plan terapije. Ako je potrebno, lekar će biti uvek u stanju da bolesniku predloži načine za smanje bola i i drugih nelagodnosti koji prate hemoterapiju [7].

Najčešća neželjena dejstva i komplikacije uredi

Hemoterapija je efikasan metod simptomatskog lečenja bolesnika sa postojećim, a ponekad i po život opasnim poremećajem homeostaze u organizmu osobe obolele od malignog tumora. Međutim, zbog sadržaja brojnih antigena i raznovrsnih bioaktivnih supstanci i mnogih drugih medijatora složenih procesa u organizmu, koji u svom sastavu sadrže citostaci, one mogu izaivati i brojne nepovoljne reakcije u toku hemoterapije. Neke od tih neželjenih dejstava i komplikacija su;[8],[1],[9]

Depresija imunog sistema uredi

Narušena homeostaza imunog sistema može dovesti do potencijalno fatalnih infekcija. Iako bolesnici redovo peru svoje ruke, održavaju higijenu tela, izbegavaju bolesne ljude, i preduzmaju druge mere zaštite, oko 85% infekcija se spontano javlja i izazvan je mikroorganizamima iz stomaka ili kože bolesnika [10] Ove infekcije se mogu manifestovati kao sistemske infekcije (poput sepse), ili kao lokalizovana infekcija (kao što je herpes zoster). Ponekad, se hemoterapija mora odložiti zbog toga što je imuni sistem potisnuti i na kritično niskom nivou.

Umor uredi

Umor je jedan od najčešćih sporednih efekata hemoterapije tumora, i može da varira od blage latergije do osećaja potpune nesposobnosti. On se razlikuje od osećaja umora posle dugog i napornog dana i ne gubi se nakon odmora i spavanja. Svakodnevni (fiziološki) umor je najčešće kratkotrajan i prolazan, dok umor izazvan tumorom izaziva dugotrajne tegobe. Umor u toku hemoterapije ima tendenciju da bude najizraženiji na početku i na kraju ciklusa terapije, i kao i većina drugih sporednih efekata, hemoterapije, ona obično nestaje kada se hemopterapija završi. Umor može biti uzrokovan hemoterapijom ali i drugim faktorima, koji potiču od samog tumoroznog procesa. Kod nekih ljudi umor nakon hemoterapije može da izazove izraženije tegobe nego bol, mučnina, povraćanje, ili depresija. Na osnovu sprovedenih istraživanja, između 70% do 100% obolelih od tumora u toku terapije ispoljavaju znake umora a oko 30% do 50% obolelik koji su preživeli karcinom (vrsta tumora) navode da su imali znake umora mesecima ili čak godinama nakon završetka lečenja.[11],[12] Najčešće karakteristike umora u toku hemoterapije su;[13],[14]

  • doživljaj umora se razlikuje se od jednog do drugog dana
  • ograničava normalne aktivnosti, uključujući odlazak na posao
  • često njegov intenzitet prati tok procesa lečenja hemoterapijom
  • umor obično ima različito vreme trajanja koje je teško predvideti u daljem toku terapije.

Umor u toku hemoterapije, terapije zračenjem, transplantacije koštane srži, i imunoterapije, najčešće je posledica nedostatka dovoljne količine energije u organizmu, što se može objasniti ovim mehanizmima;

  • Kao posledica hemoterapije dolazi do razaranja (pored tumoroznih ćelija) i zdravih ćelija, naročito ćelije koštane srži, koje su odgovorne za normalnu produkciju i funkciju krvi. Usled poremećaja krvne slike, a posebno crvenih krvnih ćelija (anemija), koje prenose kiseonik i snabdevaju ćelije organizma, potrebnom energijom u organizmu se javlja manjak energije potrebne da zadovolji sve potrebe tela.[13],[8]
  • Takođe zbog učestalijeg izumiranja normalnalnih ćelija i ćelija tumora, dolazi do stvaranja i nagomilavanja otpadnih produkata iz razorenih ćelija, tako da je telu potrebna dodatna energije za čišćenje ovog „otpada“ i opravak oštećenih tkiva.<ref="ref3"/>

Zato se paralelno sa hemoterapijom primenjuje i terapija koja ublažava anemiju uključuje terapiju koja povećava proizvodnju krvih ćelija kao što su, eritropoetin, preparati gvožđa, vitamini i transfuzija krvi.[13],[15]

Krvarenje uredi

 
Krvarenje iz nosa u toku hemoterapije je najčešće posledica trombocitopenije

Lekovi koji remete brzu podelu ćelija, čine to i sa krvnim ćelijama, što može izazvati, veoma često smanjenje broja trombocita u krvi, što može izazvati pojavu modrica i krvarenja u koži i sluzokoži. Manjak trombocita se naziva trombocitopenija, a u toku hemoterapije mogu se pojaviti sledeći znaci i simptomi;[6]

Ekstremno nizak broj trombocita (koji je ponekad i na kritično niskom nivou), može biti privremeno normalizovan primenom transfuzije trombocita, ili se hemoterapijski tretmani odložu, dok se broj trombocita ne popravi (poveća).[8]

Opadanje kose uredi

 
Opadanje kose (alopecija), česta nastaje u toku hemoterapije.

Opadanje kose (alopecija) je delimični ili potpuni gubitak kose koji može nastati kao posledica hemoterapije. Pod uticajem citostatika dolazi do atrofije folikula dlaka pa kosa postaje tanja, krta, lako lomljiva i ispada iz folikula. Nakon okončanja hemoterapije kosa se obnavlja, što je strogo individualna karakteristika svakog organizma. Gubitak kose obično je najveći izvor stresa za bolesnika na hemoterapiji, jer alopecija kod bolesnika izaziva depresiju, jer značajno ugrožava njegov estetski izgled i predstavlja prepreku u normalnim međuljudskim odnosima i aktivnostima. Kod pojave ovakvih psihičkih poremećaja, potrebno je bolesniku detaljno objasniti tok, stadijume i približno trajanje gubitka kose i pomoći mu da shvati da je alopecija samo privremeno stanje.[6] Bolesnike treba uputiti i u pravilan način nege kose, kako bi se ublažile neželjene posledice alopecije;

  • Kosu pre početka hemoterapije treba ošišati što kraće.
  • U toku pranja kose, bolesnik treba da koristi blage, neutralne šampone.
  • Kosu treba sušiti na sobnom vazduhu, a ne upotrebom vrelog vazduha (primenom fena za kosu)
  • U toku češljanja treba primeniti meke četke za kosu, a samo češljanje vršiti nežnim pokretima ruke.
  • Estetski nedostaci mogu se prikriti kapom, maramom, ili prema potrebi i perikom (koja se propisuje i kao protetsko pomagalo)

Izlivanje citostatika uredi

Izlivanje ili ekstravazacija odnosno infiltracije je prodor citostatika u potkožno tkivo na mestu ili u okolinu uboda. Prema reakciji koju izazivaju na koži citostatike možemo podeliti na;

  • Vezikante - koji u okolnom tkivu izazivaju bol, crvenilo, otok, plikove i nekrozu.
  • Iritante - koji u okolnom tkivu izazivaju alergijsku reakciju sa bolom, crvenilom i nadražejem duž vene.

Ako se u toku primene citostatika pojavi bilo koji znak ekstravazacije sa daljom primenom leka se prekida i postupa po uputstvima koja se ističu na vidnom mestu u svakoj zdravstvenoj organizaciji koja leči bolesnike hemoterapijom, a koja u načelu predviđa;

  • Aspiriraciju (ususavanje) celokupnog citostatika koji je ostao u veni odnosno u igli,
  • Primenu antidota za tu vrstu citostatika.
  • Mesto ekstravazacije se prema potrebi može tretirati kortikosteroidnom kremom i sterilnim zavojem u cilju prevencije infekcija,
  • Na mesto izliva leka stavnjaju se hladne obloge (može i led) kako bi se proces lokalizovao i smanjila apsorpcija citostatika u okolno tkivo,
  • Sve vreme prati se stanje povređenog mesta, a u istoriji bolesti evidentiraju promene.

Kako bi bolesnik pravovremeno upozorio medicinsko osoblje, ako oseti bilo kakvu neprijatnost, u vidu napetosti, bola ili nekih drugih sličnih simptoma, on mora biti upućen u moguće znake ekstravazacije kako bi ih prepoznao.

Kako bi se smanjio rizik ekstravazacije leka (ako je to moguće) lek se ubrizgava u venu šireg lumena, uz proveru njene prohodnost i prethodnu proveru ubrizgavanjem fiziološkog rastvora pre hemoterapije. Kada se terapija daje u bolusu obavezno se proverava vraćanjem krvi na svaka 2 ml i vrši ispiranje vene fiziološkim rasvorom.

Kožne reakcije uredi

 
Ruke bolesnika nakon 10 dana lečenja hemoterapijom (znaci srednje teškog eritema sa perutanjem derma) (engl. hand-foot syndrome)

Rekcije koje mogu nastati na koži ili noktima, kao posledica hemoterapije mogu biti;

  • Opšte - kao posledica razaranja osnovnih ćelija epidermisa.
  • Lokalne - koje nastaju na mestu primen citostatika ili na venama u koje se ubrizgava lek.

Prolazno crvenilo uredi

Obim i intenzitet crvenila ili urtikarije (koprivnjače) uglavnom zavisi od vrste hemoterapije koja se koristi ali i od individualnih reakcija organizma. Promene u urtikariji mogu biti opšte (generalizovane) ili lokalne (na pojedinim delovima tela), i mogu ih pratiti sledeće reakcije; groznica, temperatura, hipotonija itd. Ako se radi o jako izraženoj urtikariji terapija se prekida. Urtikarije su obično slabijeg intenziteta i najčešće nakon nekog vremena postepeno nestaju.[16]

Hiperpigmentacija uredi

Ako se javi u toku hemoteraapije lokalizovana je na noktima, na sluzokoži usne šupljine i duž vena na kojima se primenjuje hemoterapija. Hiperpigmentacija može biti geenetralizovana (opšta) sa propratnim reakcijama kao što su umor, slabost, oslabljen apetit, mučnina i gubitak telesne težine. Hiperpigmentacija se obično javalja 2-3 nedelje nakon hemoterapije i traje oko 10-12 nedelja. Pacijenta kod koga se očekuje pojava hiperpigmentacije, treba upozoriti na njenu pojavu, kao i na činjenicu da će ona posle određenog vremena nestati.

Telangiektazija uredi

Posledice hemoterapije koja se manifestuju proširenjem krajnjih grana kapilara krvnih sudova su teleangiektazije. Ova promena je obično trajna mada će konfiguracija vena vremenom postati manje izražena.

Foto-osetljivost uredi

Promene na koži u vidu preplanulosti i akutnih opekotina javljaju se nakon kratke izlaganja suncu ili nakon primene hemoterapije neposredno nakon sunčanja. Kako bi se izbegle reakcije foto-osetljivosti potrebno je da se bolesnik koji dobijaju hemoterapiju (a sklon je ovakvim posledicama) pridržavaju sledećih mera;[17]

  • Pre i nakon odlaska na hemoterapiju moraju izbegavati izlaganje suncu (uključujući i izlaganja suncu kroz prozorska stakla itd...)
  • Da nose zatamnjene naočare, kape se širokim obodom i svetlu, pamučnu i drugu zaštitnu odeću
  • Da pri upotrebi zaštitnih krema za sunčanje imaju u vidu da većina njih štiti od ultravioletniog zračenja ali ne i od reakcije foto-osetljivosti

Hiperkeratoza i akne uredi

Pojava zadebljanja kože na rukama, stopalima, licu i mestima na kojima je oštećena koža. Promene slične aknama obično se javljaju nakon faze eritema i napreduju sve do prišta i promene koje podsećaj na akne. Bolesniku treba skrenuti pažnju na redovnu higijenu lica, koje uvek mora da bude čisto i suvo.

Čirevi uredi

Na površini kože u toku hemoterapije mogu se pojaviti čirevi (ulceracije), koje zahtevaju redovno održavanje higijene i eventualnu simptomatsku terapiju protiv infekcije.[16]

Neravno mišićni poremećaji uredi

U toku određene vreste hemoterapije može doći i do pojave periferne neuropatije,(nervni poremećaji) u obliku peckanja, osećaja uboda iglama, osećaja paljenje i žarenja, slabost i/ili ukočenosti u nogama i rukama, ali i pojave sledećih neuroloških simptoma;[16]

  • Gubitak ravnoteže
  • Nespretnost
  • Problemi sa nošenjem i držanjem predmeta i oblačenjem odeće i obuće
  • Poremećaji hoda
  • Bolovi u vilici
  • Poremećaj sluha
  • Vizuelni poremećaji
  • Bol u stomaku
  • Opstipacija (zatvor).

Pored uticaja na nervni sistem (nerve), hemoterapija može da utiče i na mišiće, izazivajući u njima slabost, umor, i bolove.

Nervo-mišićne promene su obično kratkotrajne i stanje se popravlja po završenoj hemoterapiji. O svim eventualnim nervno-mišićnim, bolesnik treba odmah da obavesti svog lekara.

Mučnina i povraćanje uredi

Prevalenca mučnine i povraćanja [18] je raznolika, zbog različitih definicija i metoda pristupa njihovoj proceni.[19] Brojna istarživanja potvrđuju, da se mučnina javlja u oko 29% bolesnika na hemoterapiji ili kod jednog, od tri bolesnika, a povraćanje u 11% bolesnika, ili kod jednog od deset bolesnika. Sa uvođenjem novih farmakoloških lekova (blokatora 5-HT3 receptora), predviđalo se smanjenje prevalence mučnine i povraćanja. Međutim brojne studije, pokazuju različite rezultate. Dok jedna studija iznosi podatke o nižoj incidenci mučnine i povraćanja,[20], druge tri, navode da je incidenca povraćanja nakon primena 5-HT3 lekova u hemoterapiji, niža, ali ne i incidenca posthemoterapijskih mučnina.[21],[22]

Mučnina i povraćanje se često javljaju u isto vreme, u toku hemoterapi ali to mogu biti i dva različita problema koja se javljaju nezavisno.[23],[24]
Mučnina je neprijatan osećaj gađenja u grlu i stomak koji može dovesti do povraćanja. Ostali simptomi koji mogu da prate mukčninu i povećanje su pojačano lučenje pljuvačke, vrtoglavica, svetlucanje pred očima, teško gutanje, promena temperature kože, i ubrzano lupanje srca.
Povraćanje kontroliše deo mozga, koji se naziva centar za povraćanje. Manje je poznat mehanizam koji izazva mučninu. U toku hemoterapije neki od sastojaka leka izazivaju;

  • aktiviranje određenih oblasti mozga (najverovatnij centra za povraćanje) i
  • aktiviranje određenih oblasti jednjaka, želuca, tankog i debelog creva, i na taj način pokreću mehanizme mučnine i povraćanja.

Pojava mučnine i povraćanja u toku hemoterapije zavisi od mnogo različitih faktora, uključujući i;

  • Vrsta leka
  • Doza leka(visoke doze mnogo češće izazvaju mučninu i povraćanje)
  • Učestalost hemoterapije, (na primer, ako između dve doze leka organizam nema dovoljno vremena da se oporavi od mučnine i povraćanja pre nego što se primeni sledeća terapija)
  • Način primene leka, (hemoterapija koja se daje u venu (intravenski ) može izazvati mučninu i povraćanje mnogo brže nego lek koji se pije, jer se lek dat intravenski apsorbuju brže)
  • Individualne razlike, (svaka osoba nema istu reakciju na dozu ili vrstu hemoterapije. Neki od individualnih faktora rizika koji kod pojedinih osoba potenciraju pojavu mučnine i povraćanje su;
  • Pol, (kod žena je pojava mučnine i povraćanja češća)
  • Životna dob, (kod mlađih od 50 pojava muke i povraćanja je češća)
  • Pojava bolesti tokom trudnoće
  • Psihičko stanje
  • Ranije prisutna sklonost mučnini u toku vožnje
  • Sklonost povraćanju u toku pojave bolesti
  • Zloupotreba alkohola (alkoholičari)

Postoje različite vrste mučnina i povraćanja u toku hemoterapije a najzatupljeniji oblici su;

  • Akutna mučnina i povraćanje, koja se obično dešava nekoliko minuta do sati nakon primena hemoterapije, i to najčešće unutar prvih 24 sata. Najgori oblik povraćanja najčešće se dešava nakon 5 do 6 sati posle hemoterapije.
  • Odložena mučnina i povraćanje, počinje nakon više od 24 časa nakon hemoterapije, i verovatno je posledica dejstva određenih lekova koji se koriste u hemoterapiji, kao što su cisplatin, carboplatin, ciklofosfamid i doksorubicin. Na primer, cisplatin izaziva mučnina i povraćanje od 48 do 72 sati nakon hemoterapije i njegovo dejstvo može trajati od 6 do 7 dana.
  • Upozoravajuća mučnina i povraćanje, nastaju pre početka hemoterapije i obično su rezultat prethodnih neprijatnih iskustava sa hemoterapijom, koja je bila praćena povraćanjem. Počinje u fazi spremanja za sledeći tretman - čak i pre nego što bolesnik primi hemoterapiju, jer većina osoba očekujete da će se desiti mučnina i povraćanje kao što je ranije imala u toku hemoterapije Većina ljudi sa ovim problemom samo osećam mučninu, ali neki i povraćaju.
  • Nezaustavljiva mučnina i povraćanje, javlja se iako je primenjena terapija da to spreči. Kada se to desi, potrebno je da bolesnik primeni više različitih lekova protiv povraćanj, pre početka i sve vreme tokom hemoterapije kako bi sprečio dalje mučnina i povraćanje.
  • Uporno (recidivirajuće) povraćanje, se može desiti posle jedne ili nekoliko hemoterapija. U ovom slučaju, čak i ako se terapijom pokušava da se spreči ili kontroliše mučnina i povraćanje, lečenja više ne daje rezultate. Kod ovog oblika potrebna je primena više vrsta lekova protiv povraćanja.

Neki oblici hemoterapije (lekovi) imaju veću verovatnoću da izazovu mučninu i povraćanje od drugih, i medicinska praksa ih prema mogućem riziku nastanka ovih tegoba deli u 4 grupe;

  • Minimalni rizik povraćanja: u toku hemoterapije ovi lekovi uzrokuju povraćanja u manje od 10% ljudi koji ne dobiju efikasne lekove protiv mučnine i povraćanja
  • Nizak rizik povraćanja: u toku hemoterapije, ovi lekovi uzrokuju povraćanja u 10% do 30% ljudi koji ne dobiju efikasne lekove protiv mučnina i povraćanje
  • Umeren rizik povraćanja: u toku hemoterapije ovi lekovi uzrokuju povraćanja u 30% do 90% ljudi koji ne dobiju efikasne lekove protiv mučnina i povraćanja. Većina ovih lekova može izazvati mučninu i povraćanje najmanje 4 dana posle poslednje doze.
  • Povraćanje visokog rizika: u toku hemoterapije, ovi lekovi uzrokuju povraćanja u više od 90% ljudi koji ne dobiju efikasne lekove protiv mučnina i povraćanja. Većina lekova može izazvati mučninu i povraćanje najmanje 4 dana posle poslednje doze.

Treba imati u vidu da ovi procenti važe samo ako je primenjena terapija protiv povraćanja i mučnine. U tom slučaju većin ovih lekova češće izazva mučninu nego povraćanje. Na primer, 40% ljudi u toku hemoterapije mogu da osete mučninu, ali samo 20% povraća.

Lista hemoterapeutika koji izazivaju mučninu i povraćanje
Lekovi sa minimalnim rizikom povraćanja (do 10%) Lekovi sa niskim rizikom povraćanja (od 10% - 30%) Lekovi sa umerenim rizikom povraćanja (od 30% - 90%) Lekovi sa visokim rizikom povraćanja (većim od 90%)

Seksualni poremećaji uredi

U toku hemoterapije citostatici izazivaju značajne psihološke poremećaje i gubitak, samopouzdanja što se može izazvati seksualne poremećaje. Citostatici mogu izazvati i značajna organsska oštećenja na polnim organima i na taj način narušiti normalno seksualno funkcionisanje u muškarca i žene.

Seksualno neželjena dejstva u toku hemoterapije se razlikuju među muškarcima i ženama. Neke uobičajene nuspojave kod muškarci su;

Hemoteraipija manja i broj ćelija spermatozoida i njihovu pokretljivost, što može imati za posledicu privremenu ili trajnu neplodnost kod muškaraca.

Kod žena pored seksualnih poremećaja, neželjeni učinci su;

...„Jedan važan sporedni efekat hemoterapije je izmenjen osećaj o seksualnosti. Dok neki pacijenti doživljavaju povećanu želju za seksualnim aktivnostima, drugi su sa ozbiljno smanjenim seksualnim željama. Najvažniji razlog za to je fizički i emocionalni stres kroz koji osoba prolazi u toku hemoterapije. Hormonalne promene takođe igraju važnu ulogu u izazivaju psihološke smetnje prema seksualnosti. Trudnoće nije preporučljiva, za vreme hemoterapije jer mnogi lekovi protiv raka mogu da izazovu oštećenja u razvoju embriona.[26]...“

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 Radovic M. Adverse effects of haemotherapy. Beograd:Udruzenje ART Jugoslavije; 1994.
  2. kemoterapija na www.medicina.hr Arhivirano 2009-04-30 na Wayback Machine-u Posećno 19. februara 2010.(sh)
  3. Berenbaum, M. C. (1972). "In vivo determination of the fractional kill of human tumor cells by chemotherapeutic agents." Cancer Chemother Rep 56(5): 563-71.
  4. Skeel, R. T. (2003). Handbook of Cancer Chemotherapy, Lippincott Williams & Wilkins.
  5. Chabner, B. and D. L. Longo (2006). Cancer Chemotherapy and Biotherapy: Principles and Practice. Philadelphia, Lippincott Willians & Wilkins.
  6. 6,0 6,1 6,2 6,3 Što očekivati za vrijeme kemoterapije? Arhivirano 2010-01-11 na Wayback Machine-uPosećeno 08. februara 2010.(sh)
  7. Managing Side Effects Posećeno 08. februara 2010.(en)
  8. 8,0 8,1 8,2 HEMOTERAPIJA, PROBLEMI KOJI SE JAVLjAJU U VEZI SA HEMOTERAPIJOM I KOMPLIKACIJE[mrtav link]Posećeno:04. februara 2010.(sh)
  9. What are Common Side Effects? Arhivirano 2008-12-31 na Wayback Machine-u from the American Cancer Society
  10. Huang, Elbert S. (2000). Internal medicine: handbook for clinicians, resident survival guide. Arlington, VA: Scrub Hill Press. str. 130. ISBN 978-0-9645467-5-2. 
  11. Rao AV, Cohen HJ. Fatigue in older cancer patients: etiology, assessment, and treatment. Semin Oncol. 2008 Dec;35(6):633-642.
  12. National Comprehensive Cancer Network. NCCN Clinical Practice Guidelines in Oncology. Cancer-Related Fatigue – V.1.2009. Posećeno; 06. februara 2010.(en)
  13. 13,0 13,1 13,2 Fatigue in People with Cancer Arhivirano 2010-01-06 na Wayback Machine-u Posećeno: 03. februara 2010.
  14. Díaz N, Menjón S, Rolfo C, et al. Patients' perception of cancer-related fatigue: results of a survey to assess the impact on their everyday life. Clin Transl Oncol. 2008 Nov;10(11):753-757
  15. Breitbart W, Alici Y. Pharmacologic treatment options for cancer-related fatigue: current state of clinical research. Clin J Oncol Nurs. 2008 Oct;12(5 Suppl):27-36.
  16. 16,0 16,1 16,2 Nuspojave kemoterapije Arhivirano 2010-03-17 na Wayback Machine-u Posećeno 21. februara 2010. (sh)
  17. Kobata T. Ikeda H. Ohnishi Y. Urushibara N, Nakata SO, Takahashi TA, et al. Ultraviolet irradiation inhibits killer-target cell interaction. Vox Sang 1993; 65(1):: 25-31.
  18. Anticipatory Nausea and Vomiting Posećeno: 06. februara 2010. (en)
  19. Andrykowski MA: Defining anticipatory nausea and vomiting: differences among cancer chemotherapy patients who report pretreatment nausea. J Behav Med 11 (1): 59-69, 1988. PUBMED Abstract Posećeno: 06. februara 2010. (en)
  20. Aapro MS, Kirchner V, Terrey JP: The incidence of anticipatory nausea and vomiting after repeat cycle chemotherapy: the effect of granisetron. Br J Cancer 69 (5): 957-60, 1994.PUBMED Abstract Posećeno 06. februara 2010. (en)
  21. Morrow GR, Roscoe JA, Kirshner JJ, et al.: Anticipatory nausea and vomiting in the era of 5-HT3 antiemetics. Support Care Cancer 6 (3): 244-7, 1998. PUBMED Abstract Posećeno:06. februara 2010. (en)
  22. Fernández-Marcos A, Martín M, Sanchez JJ, et al.: Acute and anticipatory emesis in breast cancer patients. Support Care Cancer 4 (5): 370-7, 1996. PUBMED Abstract Posećeno 06. februara 2010. (en)
  23. Schwartzberg LS. Chemotherapy-induced nausea and vomiting: clinician and patient perspectives. J Support Oncol. 2007;5(2 Suppl 1):5-12.
  24. on September 10, 2009 National Cancer Institute. Nausea and Vomiting PDQ®. Posećeno, 06. februara 2010.
  25. Nausea and Vomiting na American Cancer Society Arhivirano 2010-03-18 na Wayback Machine-u Posećeno: 06. februara 2010. (en)
  26. Seksualno Neželjeni efekti od hemoterapije[mrtav link] Posećeno 21. februara 2010. (sh)

Vanjske veze uredi