Muratorijev fragmenat

Muratorijev fragmenat. Pri kraju II stoljeća sastavljen je najvjerojatnije tekst koji sadržava kanon svetih knjiga, a od kojega je fragmenat u milanskoj biblioteci Ambrosiani otkrio Ludovico Antonio Muratori u jednom kodeksu iz VIII stoljeća i izdao g. 1740. (.Antiquitates Italicae, t. III, Mediolani 1740, 851—854). Fragmenat je sačuvan samo u veoma lošem (barbarskom) latinskom jeziku, s mnogo pogrešaka u ortografiji.[1]

Biblioteca Ambrosiana u kojoj je nađen rukopis.

Treću knjigu evanđelja po Luki. Taj Luka liječnik, po uzašašću Kristovu, kad ga je Pavao kao zauzetog suputnika sa sobom uzeo, u svoje je ime pisao po čuvenju, no Gospodina nije ni on vidio u tijelu; stoga (je pisao) prema tome kako je mogao doznati; u tom smislu i započinje govorom od rođenja Ivanova.

Četvrto među evanđeljima od Ivana, i učenika. Kad su ga poticali učenici i biskupi njegovi, rekao je: »Postite skupa sa mnom od danas tri dana, pa što bude svakome od nas objavljeno, to ćemo jedni drugima pripovjediti. Iste je noći objavljeno Andriji, od apostola, da Ivan uz odobrenje sviju opiše sve u svoje ime.

Velika važnost toga fragmenta za teologiju je očita, budući da tu imamo najstariji sačuvani popis novozavjetnih knjiga. Muratorijev fragmenat poznaje četiri evanđelja. Prva okrnjeno sačuvana rečenica govori o Markovu evanđelju, a prije toga je moralo biti govora o Matejevu. Fragmenat ne poznaje poslanice Hebrejima, treće Ivanove, Jakobove, a isto tako ni objih poslanica Petrovih. Zanimljivo je da prihvaća Petrovu Apokalipsu, ma da napominje da njezin autoritet nije slobodan od osporavanja.[1]

Za autorovu je teologiju zanimljiva i njegova ekleziološka briga koja se očituje u razvrstavanju Pavlovih poslanica uz pomoć ideje o sedam Crkava koje znače jednu jedinstvenu Crkvu po cijelom svijetu.

Premda sam Pavao, slijedeći red predšasnika svoga Ivana, piše sedmerim Crkvama ovakvim redom: Korinćanima prva, Efežanima druga, Filipljanjima treća, Kološanima četvrta, Galaćanima peta, Solunjanima šesta, Rimljanima sedma, ... ipak se razaznaje da je po svemu svijetu raširena jedna Crkva.[1]

Vidi još uredi

Izvori uredi

Eksterni linkovi uredi