Ovo je glavno značenje pojma Mokša. Za druga značenja, v. Mokša (razvrstavanje).

Mokša (sanskrit: मोक्ष mokṣa) ili mukti (sanskrit: मुक्ति mukti), doslovno oslobođenje, razrešenje, je pojam koji u indijskim religijama znači oslobođenje iz večnog toka „rađanja, umiranja i preporađanja" (samsara) i svekolike patnje i ograničenosti postojanja u svetu. To je krajnji cilj mudrosti u indijskoj filozofiji.

U svim granama indijske filozofije uvek je postojao i praktični cilj, prema kojem se i merila uspešnost te filozofije.[1] Taj je cilj oslobođenje od večnog kruga zbivanja, i u raznim se filozofskim sistemima različito tumači i postiže.[1] U vedanti, mokša (mukti) pretpostavlja apsolutizaciju atmana. To je konačno jedinstvo s apsolutom, uviđanje jedinstva atman-brahman, ukidanje dihotomije subjektivnog i objektivnog. Nasuprot tome, u budizmu oslobođenje predstavlja krajnju negaciju sopstva (anatman). Oslobođenje je u nirvani, ugasnuću, za koje su potrebni moralni, psihički, karmički, meditativni preduslovi.[1]

Oslobođenje je uslovljeno stanjem svijesti i razumijevanjem najviše istine o zbilji.[1]

Etimologija uredi

Mokša dolazi od sanskritskog korena muc u značenju pustiti, osloboditi.[1]

Mokša u hinduizmu uredi

Mokša je pojam suprotan karmi, moralnoj determiniranosti delatnošću. U hinduističkoj filozofiji mokša predstavlja transcendenciju fenomenskog postojanja: svesti, vremena, prostora i kauzalnosti (karma) u bilo kom smislu.

Mokša označava razlaganje materijalnog sopstva kako bi se razotkrila osnova postojanja – duh (đivatman - duša ili sopstvo). Oslobođenje se doseže asketskom disciplinom smirivanja strasti. Mokša ima dvostruku svrhu: metafizičku realizaciju (sadhana) i etičku svrhu ublaženja i prestanka patnje[2].

Mokša u budizmu uredi

Glavni članak: Nirvana

Mokša se u budizmu naziva nirvana (nibbana) odn. utrnuće, ugašenost. Razlika u tumačenju oslobođenja u hinduizmu i budizmu javlja se zbog različitog tumačenja sopstva (sebe, duše). U budizmu se sopstvo ne označava u smislu samoostvarenja (atma-jnana, atma-džnana – znanje o sebi) već se pod sopstvom isključivo smatra agregat (ego), i to u skladu sa Budinom doktrinom anata (ne-ja). U budističkoj nirvani nema više nikakvih opažaja pa tako ni bilo kakvog sopstva.

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Rada Iveković, Rana budistička misao ), Biblioteka Logos, IP Veselin Masleša, Sarajevo. (1977). str. 131-152.
  2. Mokša, Filozofijski rečnik, Matica Hrvatska, Zagreb 1984.

Vidi još uredi