Miroslav Šutej

Miroslav Šutej (Duga Resa[1], 29. april 1936. - Krapinske Toplice, 13. maj 2005.[1]), hrvatski slikar i grafičar.

Miroslav Šutej
konstruktivizam, op art
Grob Miroslava Šuteja na zagrebačkom Mirogoju
Biografske informacije
RođenjeDuga Resa,  Kraljevina Jugoslavija, 29. april 1936
SmrtKrapinske Toplice,  Hrvatska, 13. maj 2005
Opus
Poljeslikarstvo, grafika, grafički dizajn, kiparstvo
Influencija
Od
  • Victor Vasarely

Biografija uredi

Šutej se školovao na zagrebačkoj Školi primijenjenih umjetnosti u Zagrebu i Akademiji likovnih umjetnosti na Odsjeku grafike u klasi profesora M. Detonija, koju je završio 1961. Nakon tog bio je 2 godine na specijalki (1961. - 1963.) kod Krste Hegedušića. Osvojio je Grand-prix za slikarstvo, na 3. bijenalu mladih u Parizu 1963. Ta nagrada omogućula mu je jednogodišnji boravak u Parizu (1964. -1965.) . Od 1978. do smrti 2005. godine radi kao profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Postao je član dopisni član JAZU 1990., a od 2007. redovni [2] Šutej se uz slikarstvo bavio se scenografijom, opremanjem interijerai grafičkim dizajnom (dizajnirao je hrvatske insignije , novčanice kune i čuvene maskote kviza Kviskoteke, legendarnog Kviska, drvene figure ).

 
Kompozicija KT-77-77, 1960., Predsjednički dvori, Zagreb (na posudbi iz MSU)
 
Predsjednička zastava rad Miroslava Šuteja

Šutej je bio umjetnik bogate mašte i izvanredna senzibiliteta, ispočetka opčinjem Op artom, kasnije se zainteresirao za kinetičku umjetnost. U tom duhu nastali su njegovi ludistički - pomični crteži (City 10, 1972) koji se sastoje od dva sloja, statičnog i dinamičnog, pomoću kojih se mogu stvarati razne kombinacije. U djelu Bombardiranja očnog živca I. iz 1962. dolazi do izražaja njegova izrazito moćna kreativnost. U ciklusu Aure (1986-88) koristi se nasljeđem Op arta i novih tendencija. Gotovo pola vijeka predstavljao se uvijek sa novim i zanimljivim radovima, pokazujući snagu svoje mašte. Njegovo iznimno stvaralačko umijeće ostavilo je vidan trag na hrvatskoj likovnoj sceni.

Šutejevi radovi nalaze se u vodećim svjetskim galerijama i muzejima kao što su londonska Galerija Tate, Muzej moderne umjetnosti u New Yorku te u zbirkama zagrebačkog i riječkog Muzeja suvremene umjetnosti.

Izvori uredi

Eksterni linkovi uredi