Minhenski psaltir

Serbischer psaltir ili Srpski psaltir (nem. Serbischer Psalter, lat. Codex Monacensis Slavicus 4) je nastao krajem XIV veka[1] i prema mišljenju akademika Vojislava J. Đurića, to je najraskošnija srpska knjiga iz srednjeg veka[2]. Rađen je ili za kneza Lazara (13711389) ili za njegovog sina Stefana (13891427)[1] i ima preko dvesta stranica, dimenzija 28 x 19.5 cm[1], od čega se na njih 148 nalaze ilustrovane minijature[1]. Pisan je srpskom redakcijom crkvenoslovenskog jezika, starom uncijalnom ćirilicom[1], a danas je deo kolekcije Bavarske državne biblioteke, iz Minhena.

Stranica Srpskog psaltira

Nije poznato kada je tačno nastao, ali je najverovatnije bio deo biblioteke Stefana Lazarevića. Kasnije je pripadao biblioteci Đurđa Brankovića (14271456) i smatra se da ga je neko od njegovih potomaka odneo u fruškogorski manastir Privina Glava[3].Srpski patrijarh Pajsije Janjevac (16141647) ga je pronašao u manastirskoj riznici i pozajmio ga, da bi psaltir ukoričio i prepisao 1629. godine[1]. Ovaj prepis je kasnije završio u Narodnoj biblioteci Srbije i uništen je tokom nacističkog bombardovanja Beograda 06.04.1941. godine[3]. Original psaltira je tokom Velikog bečkog rata, jedan bavarski oficir 1688. godine uzeo iz manastira i poneo sa sobom, da bi ga 1689. godine poklonio manastiru Gotescel, u Bavarskoj šumi[1]. Knjiga 1782. godine prelazi u manastir svetog Emerama u Regenzburgu[1], a od 1810. godine se nalazi bavarskoj kraljevskoj biblioteci. Psaltir je prvi objavio Vatroslav Jagić, 1906. godine[3].

Povezano uredi

Reference uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 „Die Bayerische Staatsbibliothek Serbischer Psalter. Pristupljeno 24. 5. 2010. [mrtav link]
  2. Đurić, V (22. 6. 2008.). „Slikarstvo kod Srba u srednjem veku (7)”. Glas Srpske. Arhivirano iz originala na datum 2008-08-04. Pristupljeno 24. 5. 2010. 
  3. 3,0 3,1 3,2 „Traganje za „Minhenskim Psaltirom“ Nasleđe Đurđa Brankovića”. Pristupljeno 24. 5. 2010. 

Spoljašnje veze uredi