Mikea (narod)
Mikea je ime za malu skupinu lovaca i skupljača, od 1000 do 2000 pripadnika[1] (po nekim etnolozima djelu naroda Sakalava) koji žive u jugozapadnim šumama Madagaskara u Regiji Menabe između rijeka Mangoki i Morombe.
| Mikea | |||
|---|---|---|---|
 | |||
| Šume naroda Mikea | |||
| Ukupna populacija | |||
|
25 000[1] | |||
| Regioni sa značajnim brojem pripadnika | |||
| |||
| Jezik/ci | |||
| malagaški | |||
| Religija | |||
| Animizam | |||
| Srodne etničke grupe | |||
| Malgaški narodi |
Sve donedavno, mnogi naučnici mislili su da je priča o postojanju Mikea čista fantazija, a i danas veliki dio malgaške javnosti još uvijek ne vjeruje u nihovo postojanje. [1]
Mikeje kao i ostale Sakalave govore malagaški makrojezik, takozvani Sakalava malagaški.[2]
Historija uredi
Mikeje okolna plemena i većina historičara, drži za tompontane, prvobitne stanovnike Madagaskara. Susjedna plemena na njih gledaju s visine, i smatraju ih neciviliziranima jer ne obrađuju zemlju, i nemaju stalnih domova.[1] Mikeje su po svemu sudeći potomci afričkih Bantu doseljenika koji su na zapadnu obalu Madagaskara došli 2000. pne. [1]Nasuprot tome ima i onih koji misle da su Mikeje izbjegli u šume jugozapada u 17. i početkom 18. vijeka, od vlasti dinastija Sakalava koji su ovladali zapadnom obalom.[1]
Nekoliko kulturnih obilježja razlikuju Mikeje od okolnih Masikora (Masikoro na malagaškom znači narodi unutrašnjosti). Najvažnija razlika među njima je u vjeri, gotovo sva malgaška plemena imaju neku vrstu drvenog totema koju zovu hazomanga, koji predstavlja predke i čuva njihove plemenske poglavice.[1] Mikeje kao i Vazimbe to nemaju, nego svoja sveta stabla koja zovu - hazofali, za koje vjeruju da u njima žive duhovi (Koko) njihovih predaka. Mikeje također nemaju običaje tromba i bilo (liječenje od duhovne opsjednutosti), niti ceremonije obrezivanje (savatse) kao susjedni narodi. Oni su jedini narod na Madagaskaru koji ima neku vrst ksilofona (kilangaa), koji se sastoji od sedam komada drvenih udaraljki koje vežu uz noge plesačica, tako da one plešući - ujedno i sviraju na taj način.[1]
Postoji puno indicija da su Mikeje porijeklom bili u vezi sa plemenom Vezo.[1] Mikeje su vrlo sramežljivi, za razliku od ostalih Masikora, ali i vrlo otporni na promjene. [3]
Geografska rasprostranjenost uredi
Teritorij naroda Mikea nalazi se na jugozapadu Madagaskara u šumskom pojasu u Regiji Menabe. To je teritorij veličine 2000 km², omeđen je sa sjevera gradom Morombe i rijekom Mangoki, a sa juga naseljem Manambo. [1] Kroz njihov kraj prolazi Nacionalni put br. 9 od sjevera prema jugu, a u plodnoj dolini žive - Masikoro, koji se bave poljoprivredom i stočarstvom a uz obalu narod Vezo.
Rijeka Mangoki na sjevernoj granici njihova teritorija je jedini stalni izvor pitke vode, ostali vodotoci presuše za sušnog perioda, unutar njihova teritorija nalazi se veliko slano jezero Ihotri sa svojom močvarom. Klima u njihovom kraju ima sličnosti sa onom u Sahelu u Africi, ali je vegetacija znatno bogatija. Kišne sezona traje od sredine decembra do marta, nakon tog do jula je prijelazno razdoblje kad je hladno, sezona suša počinje od septembra i traje do oktobra kad počinje vrući i kišoviti dio godine.
Životinje koje žive u njihovim šumama koje oni love, su sve odreda endemske madagaskarske vrste, a to je nekoliko vrsta lemura, terneki (stvorenja nalik na ježa), cibetke (mačkolike životinje), divlje svinje (grmolika svinja), šišmiši, zmije i drugi gmazovi, kornjače i velik broj ptica.[1]
Pjeskovito tlo i nedostatak trajnih vodotoka, ostavlja većinu teritorija Mikeja potpuno bez vode za vrijeme sušnog perioda, zbog tog susjedni narodi zasad i nemaju volje da se trajno nasele na njihovu teritoriju, iako nomadski stočari sve češće napasaju stoku i u tom kraju, i tako ugrožavaju taj krhki ekosistem.[1]
Običaji i kultura uredi
Mikeje su nomadski lovci i skupljači gomolja, koji se sele po šumskim staništima ovisno o sezoni. Grade čak pet različitih vrsta nastambi od šiblja i granja, koje pokrivaju palminim granama, koje zavise o godišnjem dobu.[1]
Mikeje žive u svojim povremenim šumskim naseljima od 2 do 6 nastambi u malim grupama od 10-25 ljudi (uključujući i djecu). Danas sve više žive pomješani sa ostalim malgaškim narodima.[1]
Veze uredi
Izvori uredi
- ↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 Daniel Stiles. „The Mikea hunter-gatherers of southwest Madagascar” (engleski) (
(PDF)). United Nations Environment Program. Arhivirano iz originala na datum 2010-12-06. Pristupljeno 16. 10. 2011.
- ↑ „Languages of Madagascar” (engleski). SIL International. Pristupljeno 16. 10. 2011.
- ↑ „The Masikoro of Madagascar” (engleski). Joshua project. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-19. Pristupljeno 16. 10. 2011.
Eksterni linkovi uredi
- The Mikea hunter-gatherers of southwest Madagascar Arhivirano 2010-12-06 na Wayback Machine-u (PDF) (en)