Max Born
Max Born (Breslau, 11. prosinca 1882. - Göttingen, 5. siječnja 1970.) je bio njemačko-britanski fizičar i matematičar. Born je 1954. dobio nobelovu nagradu za fiziku.
 Max Born
| |
 | |
| Rođenje | 11. prosinca 1882. Wrocław, Poljska
|
|---|---|
| Smrt | 5. siječnja 1970. Göttingen, Njemačka
|
| Državljanstvo | njemačko britansko
|
| Narodnost | Židov |
| Polje | fizika |
| Institucija | Sveučilište u Frankfurt na Majni Sveučilište u Göttingenu Sveučilište u Edinburghu |
| Alma mater | Sveučilište u Göttingenu |
| Akademski mentor | Carl Runge |
| Istaknuti studenti | Victor Frederick Weisskopf J. Robert Oppenheimer Lothar Wolfgang Nordheim Max Delbrück Walter Elsasser Friedrich Hund Pascual Jordan Maria Goeppert-Mayer Herbert S. Green Cheng Kaijia Siegfried Flügge Edgar Krahn Maurice Pryce Antonio Rodríguez Bertha Swirles Paul Weiss Peng Huanwu |
| Poznat po | Born-Haberov ciklus Bornova aproksimacija Bornovo pravilo |
| Istaknute nagrade | Nobelova nagrada za fiziku (1954.) |
Rani život i edukacija uredi
Born je rođen kao jedno od dvoje djece u židovskoj obitelji. Otac mu je bio Gustav Born, istaknuti anatom i embriolog, a majka Margarete Kauffmann, kći dobrostojećeg industrijalca. Imao je sestru Käthe, i polu-brata Wolfganga iz drugog braka njegova oca sa Berthim Lipstein. Njegova majka umrla je kada je on imao samo 4 godine. Prvo obrazovanje stekao je u gimnaziji kralja Wilhelma, a onda je nastavio studirati na sveučilištima u gradovima Breslau, Heidelberg, Zürich, Göttingen i Cambridge. Za vrijeme studija u Göttingenu upoznao je mnoge znanstvenike i matematičare kao što su Klein, Hilbert, Minkowski, Runge, Schwarzschild, and Voigt.
Born se 1913. ženi Hedwigom, prije Ehrenberg. Brak je imao troje djece, od kojih je jedno, njihov sin Gustav Victor Rudolf Born. Njegova unuka je britansko-australska glumica i pjevačica Olivia Newton-John.
Karijera uredi
Od 1915 do 1918 Born je, osim kratkog perioda služenja vojsci, predavao teoretsku fiziku na Berlinskom sveučilištu, gdje je izgradio doživotno prijateljstvo sa Albertom Einsteinom. Mjesto profesora na frankfurtškom sveučilištu dobio je 1919, a na göttingenškom sveučilištu 1921. U tom preiodu formulirao je danas standardnu interpretaciju funkcije vjerojatnosti gustoće za ψ*ψ u Schrödingerovoj jednadžbi kvantne mehanike, za što je 1954. dobio nobelovu nagradu za fiziku.
Godine 1925. Born i Werner Heisenberg formulirali su matriks mehanike koji predstavlja kvantnu mehaniku. Heisenberg je Bornu, 9. srpnja da papire da ih pregleda i predloži za tiskanje. U papirima Heisenberg je formulirao kvantnu teoriju obilazeći koncentriranu, ali neprimjetnu reprezentaciju elektronskih orbita koristeći parametre kao tranzicijske mogućnosti kvantnih skokova, što zahtijeva korištenjem dva indeksa (ili kazala) odgovarajuća inicijalnim i završnim stanjima. Kada je Born pročitao papire, prepoznao je formulaciju kao jedno koja se može prepisati tako da dostigne sistematični jezik matrice, koji je naučio dok ga je podučavao David Hilbert. Hilbertov prostor je osnovno matematičko sredstvo u matriksnoj formulaciji kvantne teorije. Born je uz pomoć svog učenika Pascuala Jordana, odmah počeo transkripciju i proširenje, i svoje su rezultate predložili za tiskanje. Dodatni papiri predloženi su za tiskanje iste godine od sva tri autora. Tako se može reći da je Nobelova nagrada dodijeljena Heisenbergu 1932. trebala biti dodijeljena i njemu, ali i Bornu tako da su je trebali dijeliti.
Born 1933. emigrira iz Njemačke. Imao je snažne javne pacifističke zamisli, a iako je bio luteranac, nacistički vjerski zakoni svrstavali su ga kao židova, te je s tim bio izložen antisemitizmu. U engleskoj je prihvatio mjesto profesora na Cambridgeu. Od 1936. do 1953. bio je profesor nacionalne filozofije u Edinburghu. Britanski državljanin i član Royal Societya postao je 1939.
U pismu Bornu 1926., Albert Einstein dao je svoje poznato zapažanje o kvantnoj mehanici, koje je često parafrazirano kao: “Bog se ne kocka sa svemirom.“.
Max i Hedwig Born umirovili su se 1954. i otišli u njemački Bad Pyrmont.
Born je bio jedan od 11 potpisivača na Russel-Einstenovom manifestu.
Born je pokopan u Göttingenu, na istom groblju kao i Walther Nernst, Wilhelm Eduard Weber, Max von Laue, Max Planck i David Hilbert.
Nagrade uredi
Bibliografija uredi
- Nancy Thorndike Greenspan, "Kraj određenog svijeta: Život i znanost Maxa Borna" (2005) ISBN 0-7382-0693-8
Eksterni linkovi uredi
- Max Born information from Nobel Winners site
- Nobel Laureate biography Arhivirano 2004-08-21 na Wayback Machine-u
- Papers of Professor Max Born (1882-1970) Held at the Edinburgh University Library, Special Collections Division
- Freeview video of Gustav Born (son of Max) with conversation and film on Gustav's memories of his father by the Vega Science Trust
- Recollections of Max Born[mrtav link], by Emil Wolf, in Astrophysics and Space Science, Volume 227, Numbers 1-2. (Biographical tribute)
- Annotated bibliography for Max Born from the Alsos Digital Library for Nuclear Issues Arhivirano 2006-08-28 na Wayback Machine-u