Masavajh

Juhana ibn Masavajh (777. – 857), za koga se također koriste ibn Masavajh, Masavajh, a u latinskim izvorima Mesue, Masuya, Mesue Major, Msuya i Mesue Stariji bio je asirski ljekar obrazovan u Akademiji u Gundišapuru, koji je djelovao u Bagdadu za vrijeme abasidskih kalifa.

De consolatione medicinarum, 1475

Potekao je iz nestorijanske kršćanske porodice apotekara iz Gundišapuru. Odatle je došao u Bagdad učiti kod Džabrila ibn Bahtišua. Ubrzo se istakao kao uspješan i ugledan ljekar, te mu je povjerena uprava nad bolnicom u Bagdadu. Osim toga je radio i kao osobni ljekar za četvoricu kalifa, a također je vršio autopsije i vivisekcije nad majmunima kako bi poboljšao svoje anatomsko znanje.

Postao je poznat po prevođenju brojnih klasičnih medicinskih djela sa grčkog na arapski i sirijski jezik, ali i kao autor brojnih originalnih tekstova, osobito na temu oftalmologije. Mnoga od njih su postala popularna među srednjovjekovnih učenjacima.

Jedan od njegovih učenika je bio Hunajn ibn Ishak.

Literatura

• J.-C. Vadet, "Ibn Masawayh" in, The Encyclopaedia of Islam, 2nd edition, ed. by H.A.R. Gibbs, B. Lewis, Ch. Pellat, C. Bosworth et al., 11 vols. (Leiden: E.J. Brill, 1960-2002) vol. 3, pp. 872-873
• Manfred Ullmann, Die Medizin im Islam, Handbuch der Orientalistik, Abteilung I, Ergänzungsband vi, Abschnitt 1 (Leiden: E.J. Brill, 1970), pp. 112-115
• Fuat Sezgin, Medizin-Pharmazie-Zoologie-Tierheilkunde bis ca 430 H., Geschichte des arabischen Schrifttums, Band 3 (Leiden: E.J. Brill, 1970), pp. 231-236.
• Elgood, Cyril (2010). A Medical History of Persia and the Eastern Caliphate: From the Earliest Times Until the Year A.D. 1932. Cambridge University Press. str. 94–. ISBN 9781108015882. Pristupljeno 23. 5. 2011. 
• Withington, Edward Theodore (1894). Medical history from the earliest times: a popular history of the healing art. The Scientific Press, Ltd.. str. 141–. Pristupljeno 23. 5. 2011.