Masakr u Likošanima

Masakr u Likošanima je ubistvo nekoliko članova porodice Ahmeti u selu Likošane na Kosovu, počinjeno 28. februara 1998, od strane srpske specijalne policije.[1][2]

Amnesty International je prvobitno izvestio da je 10 članova porodice Ahmeti vansudski pogubljeno od strane srpske policije.[2] Ova organizacija je takođe izvestila da na zidovima kuće porodice Ahmetija napisano sledeće upozorenje: "To je ono što će se desiti i sledeći put, takođe".[2] Porodica Ahmeti je bila najuticajnija familija u selu Likošani, a verovatno i u celoj Drenici. Uoči policijske akcije porodica je brojala 43 člana, a trideset troje žena i dece su preživeli masakr. Stoga, svih deset odraslih muškaraca je likvidirano.[3] Najstariji Ahmet Ahmeti imao je 50 godina, najmlađi Elhamet Ahmeti - šesnaest. Navodno, neposredan povod za pokolj je bio napad koji je Oslobodilačka vojska Kosova izvršila na srpsku policiju, postavivši im zasedu na putu između Glogovca i Srbice.[4] Odgovarajući na zasede OVK, srpske snage su napale dva susedna sela, Ćirez i Likošane.

Nataša Kandić iz beogradskog Fonda za humanitarno pravo, optužuje Danicu Marinković, bivšu istražnu sudiju Okružnog suda u Prištini, za ova ubistva.[1] Kandićeva navodi da su neki od bivših policajaca posvedočili da je "Danica Marinković lično naredila streljanje nekoliko ranjenih ljudi porodice Ahmeti, 28. februar 1998 u selu Likošane."[1] Prema navodima, Danica Marinković je došla, kao istražni sudija, da sprovede istragu na licu mesta. Gomila tela je ležalo okolo kuće porodice Ahmeti, od kojih su neka još uvek davala znake života. U prisustvu oko 30 članova Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ), ona je navodno rekla: "Ja ih ne vodim - ubijte ih!", i žrtve su dokrajčene oružjem Hekler.[1] Kao odgovor, Danica Marinković je optužila Natašu Kandić za laganje.[1]

Dana 1. marta 1998, 14 leševa je odneto u mrtvačnicu u Prištini.[1] Nije bilo istrage i istražni sudija nije naložio da se izvrši obdukcija.[1] Nakon što su leševi identifikovani, tela je preuzela rodbina.[1] Porodica je teškom mukom uspela da dobije njihova tela iz mrtvačnice u Prištini.[3]

Neki pripadnici srpske policije koji su učestvovali u operaciji Likošane su rekli da su puške i bombe naknadno postavljene pored leševa koji su fotografisani, nakon čega je javnost obaveštena o "incidentu".[1]

3. marta 1998. godine, na sahrani žrtava pokolja u dreničkom selu Likošani se okupilo preko 50.000 ljudi,[5] iako je policija već u jutarnjim časovima blokirala prilazne puteve regionu Drenica, a novinare vraćala s punktova.[3] Ukupno je sahranjeno 24 tela ubijenih u dreničkim selima Ćirez i Likošane.[6] Drenički masakri su predstavljali prekretnicu u kosovskoj krizi i označili početak ratnog sukoba. Ova ubistva su radikalizovala kosovske Albance i time omasovili redove OVK-a, koji je nakon toga počeo da prerasta u "organizovani narodni pokret otpora" protiv vlasti u Beogradu. Mnogi Albanci koji su bili pristalice Rugovine politike nenasilja, nakon ovoga su se okrenuli oružanom otporu.[7]

Nakon ovih događaja su usledili protesti međunarodnih predstavnika zbog prekomerne upotrebe sile srpskih snaga nad albanskim civilima na Kosovu i zločina u albanskim selima Likošani i Ćirez.[8]

Na zahtev javnog tužioca istražni sudija Prvog opštinskog suda u Beogradu pokrenuo je istražne radnje protiv Dejana Anastasijevića, novinara nedeljnika Vreme, zbog teksta pod naslovom "Krvavi vikend u dreničkom kraju", objavljenog 17. marta 1998, koji se bavi masakrom nad albanskim civilima u kosovskom selu Likošani u regionu Drenice.[9]

Izvori uredi

Vidi još uredi

Eksterni linkovi uredi