Mandilion, poznat i kao Sveti Mandilion (grčki: Άγιον Μανδύλιον) je naziv za platno na kome se, prema predaji, u drevnom gradu Edesi čudesno pojavio Isusov lik i koji je predstavljao prvu, odnosno najautentičniju ikonu u historiji kršćanstva, odnosno model za kasnije prikazivanje Isusa.

Kralj Abgar od Edese prima platno s Isusovim likom, ilustracija iz 10. vijeka

Legenda se vezuje uz kralja Abgara koji je obolio te pismom zamolio Isusa da ga dođe osobno izliječiti. Isus mu je odgovorio da neće osobno doći, ali da će ga umjesto toga posjetiti neki od njegovih učenika. Prema Euzebiju iz Cezareje, taj apostol je bio Tadija iz Edese koji je sa sobom donio Isusove riječi od kojih je kralj čudesno ozdravio. U sirijskoj knjizi Nauk Addaijev se umjesto Tadije i pisma pojavljuje kraljev glasnik Ananija koji je na platnu naslikao Isusov lik.

Oko godine 600. bizantski učenjak Evagrije Sholastik je spominajo Isusov prikaz na "božanskom platnu" koje su građani koristili za uspješnu obranu od Perzijanaca za vrijeme opsade 544. U 10. vijeku su bizantski carevi Mandilion prebacili u Carigrad. Tamo su ga 1204. zaplijenili križari, da bi se poslije pojavila kao relikvija u zbirci kralja francuskog kralja Louisa IX. Svaki trag joj se gubi za vrijeme francuske revolucije.

Pravoslavne crkve slave ovu ikonu 16. augusta.

Mandilion se vezuje uz Torinski pokrov.

Eksterni linkovi uredi