Maj 1968.

(Preusmjereno sa stranice Maj 1968)

U svibnju 1968. godine, Francuskoj je došlo do serije građanskih nemira koji su se manifestirali kao demonstracije i opći štrajkovi, odnosno okupacija tvornica i sveučilišta. Na svom vrhuncu, prosvjedi su praktički blokirali cjelokupno napredno kapitalističko gospodarstvo Francuske. Prosvjedi su u jednom trenutku dosegli takvu fazu da su se politički lideri bojali građanskog rata ili revolucije, a nacionalna vlada je u jednom trenutku prestala funkcionirati nakon što je predsjednik de Gaulle tajno napustio zemlju na nekoliko sati. Iako ponekad nasilni, događaji tokom demonstracija su imali svoj artistički i festivalski aspekt s cijelom serijom kvaziimproviziranih debata i skupova, pjesama, grafita, postera i slogana.

Maj 1968. u Francuskoj
Dio Protesta 1968.

Barikade u Bordeauxu
Datum 2. svibnja23. lipnja 1968.
Lokacija  Francuska
Metode Barikade, štrajkovi, protesti
Ishod Izvanredni parlamentarni izbori
Strane u građanskom sukobu
Studenti
Sindikati

Komunistička partija Francuske
Situacionistička internacionala
Savez demokratske i socijalističke ljevice

Vlada Francuske
Vođe
Necentralizirano vodstvo
Charles de Gaulle
Georges Pompidou
Christian Fouchet
Raymond Marcellin

Svibanj '68. će izvršiti snažan utjecaj na francusko društvo, utjecaj koji će se osjećati tokom nekoliko narednih desetljeća. Danas se on smatra kulturnom, socijalnom i moralnom točkom zaokreta u historiji te zemlje. Kako je Alain Geismar, jedan od ondašnjih vođa, naglasio kako je pokret uspio "kao socijalna, a ne politička revolucija".

Cijeli događaj započeo je valom studentskih prosvjeda protiv kapitalizma, konzumerizma i tradicionalnih instirucija, vrijednosti i poretka. Prosvjedi su se ubrzo proširili na tvornice tako da je u jednom trenutku 11,000,000 ljudi #tada više od 22% ukupne populacije Francuske# bilo u štrajku koji je kontinuirao trajao dva tjedna. Pokret je bio izrazito decentraliziran i spontan, što je često dovodilo do kontradiktornih situacija i oblika organiziranja. Bio je to najveći ikad pokušani štrajk u historiji Francuske te prvi "divlji" opći štrajk u toj zemlji.

Studentski i radnički prosvjedi diljem zemlje su dočekani s velikim otporom od strane uprava sveučilišta, ali i policije. Pokušaj de Gaulleove vlade da prosvjede uguši silom samo je izazvao suprotni učinak, što je dovelo do uličnih borbi studenata i policije u Latinskoj četvrti, nakon kojih je uslijedilo širenje štrajkova i prosvjeda na cijelu zemlju. De Gaulle je kratko napustio zemlju i otišao u francusku vojnu bazu u Njemačkoj, a nakon povratka je raspustio Narodnu skupštinu i sazvao nove izbore u lipnju. Nasilje je isparilo gotovo jednako brzo kako je i nastalo. Radnici su se vratili svojim poslovima, a kada su izbori konačno održani, golisti su samo učvrstili svoj položaj u francuskoj politici.

Protestni grafit posvećen Karlu Marxu na zidu sveučilišne predavaonice u Lyonu. Grafiti su bili popularan način studentskog izričaja tokom prosvjeda.
Grafit "Vive de Gaulle" na fasadi zgrade Pravnog fakulteta u Lyonu tokom prosvjeda 1968. godine.