Lusaka je glavni i najveći grad Zambije od 1,267.440 stanovnika.[2] Lusaka je i administrativno sjedište istoimene provincije, kao i jedan od najbrže rastućih gradova juga Afrike. Grad je sjedište Univerziteta u Zambiji osnovanog 1965. koji se nalazi izvan grada,[2] a sjedište drugih brojnih srednjoškolskih i visokoškolskih intitucija, kao što su International School of Lusaka, Rhodes Park School i dr.

Lusaka
Poslovno središte Lusake
Poslovno središte Lusake
Poslovno središte Lusake
Koordinate: 15°25′S 28°17′E / 15.417°S 28.283°E / -15.417; 28.283
Država  Zambija
Provincija Lusaka
Površina
 - Ukupna 360
Visina 1280 m[1]
Stanovništvo (2009.)
 - Grad 1,267.440[2]
Vremenska zona UTC+0 (UTC)
Službene stranice
lcc.gov.zm
Karta
Lusaka na mapi Zambije
Lusaka
Lusaka
Lusaka na karti Zambije

Geografija uredi

Lusaka leži na jugu države, na vapnenačkoj visoravni od 1280 m, stotinjak kilometara sjeverozapadno od granice sa Zimbabveom, pored rijeke Kafue, pritoke Zambezija. Okolica grada je uglavnom ravničarski teren pun pašnjaka, s brojnim ratarskim i stočarskim imanjima. Brojni termitnjaci visoki od 3 do 6 metara su karakteristika krajolika.[1] Na udaljenosti 60 km od centra grada na rijeci Kafue izgrađena je hidroelektrana jačine 900 MW.

Historija uredi

 
Ulica iz centra Lusake

Britanska južnoafrička kompanija je na temelju kraljevske povlastice 1890. preuzela od lokalnih domorodačkih poglavica teritorij na kom se nalazi današnja Lusaka,[1] te upravljala njime potpuno samostalno do 1911. kad je osnovan protektorat Sjeverna Rodezija. Još je krajem 19. vijeka tu bilo malo domorodačko selo, naselje se počelo pretvarati u grad 1905. kad se gradila željeznička pruga za Livingstone.

Nakon Prvog svjetskog rata 1924. kontrolu nad Sjevernom Rodezijom preuzela je britanska vlada, odnosno njen kolonijalni ured. Lusaka je postala glavni grad Sjeverne Rodezije 1935. umjesto dotadašnjeg Livingstona koji se nalazio suviše udaljen od centra zemlje. Grad je postao sjedište pokreta za nezavisnost zemlje, u njemu je Federacija afričkih društava osnovala politički pokret Sjevernorodezijski kongres 1948.[1] koji je za cilj imao osamostaljenje zemlje. Nakon osnivanja kolonijalne Federacije Sjeverne i Južne Rodezije 1953. godine, Lusaka je postala središte građanskog pokreta otpora protiv britanske vlasti 1960-ih koji je nakraju doveo do stvaranja samostalne države Zambije 1964. godine, s Lusakom kao glavnim gradom.

Nakon dobijanja samostalnosti, izgrađen je novi moderni dio grada s vladinim zgradama, on je oštra suprotnost starijem dijelu grada, izgrađenom uz željezničku prugu.[1] Lusaka je bila mjesto održavanja 3. konferencije nesvrstanih zemalja, od 8. do 10. septembra 1970. godine.

Privreda i transport uredi

 
Aerodrom Lusaka

Iako je se osnovi oslanja na svoju poljoprivrednu okolicu, i jedno je od najvećih tržišta i otkupnih stanica za kukuruz i duhan, Lusaka ima i nešto industrijskih pogona za proizvodnju cementa, tekstila, obuće i preradu hrane.[1]

Lusaka je čvorište dviju važnih transafričkih puteva, Velikog sjevernog (za Tanzaniju) i Velikog istočnog (za Malavi).[1] Lusaka je povezana željeznicom s Livingstonom, Ndolom i Tanzanijom (Dar-es-Salaam) novom željezničkom prugom TAZARA, dugom 1 860 km. Lusaka ima i veliki moderni Međunarodni aerodrom, s vezama prema svim važnijim afričkim metropoloma.

Ratarstvo i uzgoj stoke su glavne privredne aktivnosti u regiji, najviše se uzgaja; kukuruz i duhan a prodaje govedina, kože i mliječni proizvodi.[1] Čeve i Soli su najveće etničke skupine u gradu i okolici, uz nešto malo Evropljana i Azijata.[1]

Znamenitosti uredi

Jedna od najvećih atrakcija ovog novog grada su zoološki i botanički vrt u Parku Munda Wanga, koji se nalazi na istočnoj periferiji grada pored Univerziteta Zambija. Vrijedi spomenuti i Nacionalni muzej i Muzej politike i katedralu sv. Križa.

Gradovi prijatelji uredi

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 Lusaka (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 25. 12. 2011. 
  2. 2,0 2,1 2,2 The largest cities in Zambia, ranked by population (engleski). Mongabay.com. Pristupljeno 29. 12. 2011. 

Eksterni linkovi uredi