Linolna kiselina

Linolna kiselina je nezasićena n-6 masna kiselina. On je bezbojna tečnost na sobnoj temperaturi. U fiziološkoj literaturi, ona ima lipidni broj 18:2(n-6). Linolna kiselina je karboksilna kiselina sa 18-ugljenika dugim lancom i dve cis dvostruke veze; prva dvostruka veza je locirana na šestom ugljeniku sa metilnog kraja.

Linolna kiselina
IUPAC ime
Drugi nazivi C18:2 (Lipidni brojevi)
Identifikacija
CAS registarski broj 60-33-3 DaY
ChemSpider[2] 4444105 DaY
UNII 9KJL21T0QJ DaY
KEGG[3] C01595
ChEBI 17351
ChEMBL[4] CHEMBL267476 DaY
Jmol-3D slike Slika 1
Svojstva
Molekulska formula C18H32O2
Molarna masa 280.45 g mol−1
Agregatno stanje bezbojno ulje
Gustina 0.9 g/cm3[5]
Tačka topljenja

−5 °C (23 °F)[6]
−12 °C (10 °F)[5]

Tačka ključanja

230 °C (446 °F) na 21 mba[6]
230 °C (446 °F) na 16 mmHg[5]

Rastvorljivost u vodi 0.139 mg/L[6]
Napon pare 16 Tor na 229 °C
Opasnost
Tačka paljenja 112 °C (234 °F)[6]

 DaY (šta je ovo?)   (verifikuj)

Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala

Infobox references

Linolna kiselina pripada jednoj od dve familije esencijalnih masnih kiselina koji ljudi i životinje moraju da unose putem hrane. Ona je neophodna telu za razne biološke procese, a ne može da bude sintetisana iz drugih komponenti hrane.[7]

Fiziologija uredi

Linolna kiselina je polinezasićena masna kiselina koja se koristi u biosintezi arahidonske kiseline i stoga dela prostaglandina. Na je nađena u lipidima ćelijske membrane. Nje ima u izobilju u mnogim biljnim uljima. Ona sačinjava više od polovine (po težini) ulja maka, suncokreta i kukuruza.[8]

Nedostatak linolne kiseline i drugih n-6 masnih kiselina u ishrani uzrokuje suvu kosu, gubitak kose,[9] i slabo zarastanje rana.[10] Međutim, postizanje deficiteta linolne kiseline je skoro nemoguće pri normalnoj ishrani.

Reference uredi

  1. Beare-Rogers (2001). „IUPAC Lexicon of Lipid Nutrition” (pdf). Pristupljeno 22. 2. 2006. 
  2. Hettne KM, Williams AJ, van Mulligen EM, Kleinjans J, Tkachenko V, Kors JA. (2010). „Automatic vs. manual curation of a multi-source chemical dictionary: the impact on text mining”. J Cheminform 2 (1): 3. DOI:10.1186/1758-2946-2-3. PMID 20331846.  edit
  3. Joanne Wixon, Douglas Kell (2000). „Website Review: The Kyoto Encyclopedia of Genes and Genomes — KEGG”. Yeast 17 (1): 48–55. DOI:10.1002/(SICI)1097-0061(200004)17:1<48::AID-YEA2>3.0.CO;2-H. 
  4. Gaulton A, Bellis LJ, Bento AP, Chambers J, Davies M, Hersey A, Light Y, McGlinchey S, Michalovich D, Al-Lazikani B, Overington JP. (2012). „ChEMBL: a large-scale bioactivity database for drug discovery”. Nucleic Acids Res 40 (Database issue): D1100-7. DOI:10.1093/nar/gkr777. PMID 21948594.  edit
  5. 5,0 5,1 5,2 The Merck Index: An Encyclopedia of Chemicals, Drugs, and Biologicals (11th izd.). Merck Publishing. 1989. str. 5382. ISBN 0-911910-28-X. 
  6. 6,0 6,1 6,2 6,3 Record of CAS RN 60-33-3 in the GESTIS Substance Database from the IFA
  7. Burr, G.O., Burr, M.M. and Miller, E. (1930). „On the nature and role of the fatty acids essential in nutrition”. J. Biol. Chem. 86 (587): 1—9. Arhivirano iz originala na datum 2007-02-21. Pristupljeno 2014-04-11. 
  8. U.S. Department of Agriculture, Agricultural Research Service. 2007. USDA National Nutrient Database for Standard Reference, Release 20. Nutrient Data Laboratory Home Page
  9. Cunnane S, Anderson M (1997-04-01). „Pure linoleate deficiency in the rat: influence on growth, accumulation of n-6 polyunsaturates, and (1-14C) linoleate oxidation”. J Lipid Res 38 (4): 805—12. PMID 9144095. Arhivirano iz originala na datum 2007-02-28. Pristupljeno 2007-01-15. 
  10. Ruthig DJ & Meckling-Gill KA. (1999-10-01). „Both (n-3) and (n-6) fatty acids stimulate wound healing in the rat intestinal epithelial cell line, IEC-6”. Journal of Nutrition 129 (10): 1791—8. PMID 10498749. Pristupljeno 2007-01-15. 

Spoljašnje veze uredi