Lingonci (latinski: Lingones) su bili keltsko pleme čija je postojbina bila u Galiji, na području izvora rijeke Seine i Marne. Prvi put se u historiji javljaju oko 400. pne. kada je dio Lingonaca, zajedno sa Senoncima, prešao Alpe kako bi se naselio u današnjoj Italiji. Mnogi historičari vjeruju kako je taj dio Lingonaca sudjelovao u Brenovom pohodu na Rim, te dijelio sudbinu drugih plemena u Cisalpinskoj Galiji.

Karta Galije koja pokazuje relativan položaj zemlje Lingonaca.

Lingonci koji su ostali u svojoj postojbini su, pak, prosperirali zahvaljujući tome što se njihovo područje nalazilo na ključnoj trgovačkoj ruti između sjeverozapadne Evrope i Mediterana. Podigli su naselje zvano Andematunnum (današnji Langres), koje je brzo postalo izuzetno razvijeno i bogato središte Galije. S obzirom da je veliki dio lingonskog prosperiteta ovisio o trgovini s Rimom, postali su prirodni saveznici, što je Julije Cezar dobro iskoristio za vrijeme svog pohoda na Galiju, koristeći njihovu teritoriju kao logističku bazu, odnosno kao izvor ljudstva. Otada lojalnost Lingonaca prema Rimu nikada nije dolazila u pitanje, osim za vrijeme Godine četiri cara 69. kada je vojni komandant Julije Sabin, rodom Lingonac, podigao pobunu s ciljem da u Galiji stvori novo, zasebno carstvo. Pobuna je, međutim, brzo ugušena, a Lingonci su se pobjedničkim legijama cara Vespazijana predali bez otpora. U 2. vijeku Lingonci su već bili toliko romanizirani da je od njih ostalo samo ime Langones za grad Langres.

Eksterni linkovi uredi