Le jour se lève

Le Jour se lève (sh. Dan se rađa) je francuski crno-bijeli film snimljen 1939. u režiji Marcela Carnea, koji se smatra jednim od najznačajnijih ostvarenja poetskog realizma, odnosno predratne francuske kinematografije.

Le Jour se lève
filmski poster
RežijaMarcel Carné
ScenarioJacques Prévert
Jacques Viot
UlogeJean Gabin
Jules Berry
Arletty
MuzikaMaurice Jaubert
FotografijaPhilippe Agostini
André Bac
Albert Viguier
Curt Courant
MontažaRené Le Hénaff
DistribucijaAFE
Datum(i) premijere
9. 6. 1939 (1939-06-09)
Trajanje93 min.
Zemlja Francuska
Jezikfrancuski

Scenario je napisao Jacques Prevert, a po žanru je kombinacija kriminalističkog filma i melodrame. Naslovni protagonist, koga tumači Jean Gabin, je tvornički radnik koji ulazi u ljubavne veze sa dvije žene - koje tumače Arletty i Jacqueline Laurent. Radnja započinje kada u jednom stanu bude opkoljen od policije te se kroz flashbackove prisjeća kako su ga te veze dovele do ubistva podlog vodviljskog zabavljača koga tumači Jules Berry.

Iako nije bio prvi film koji je koristio pretapanje kao sredstvo za prikazivanje flashbacka, Carne se prilikom snimanja filma morao boriti s producentima koji su, nenaviknuti na tu narativnu tehniku, zahtijevali da koristi međutitl. Nakon premijere se za film daleko problematičnijim pokazao njegov depresivni ugođaj, kao i protagonist koji otvoreno iskazuje beznađe i nedostatak bilo kakve perspektive. Kada je godinu dana kasnije Francuska poražena od Nijemaca, vichyjske vlasti su ga službeno zabranile tvrdeći da je njegov defetistički sadržaj doprinio nacionalnoj katastrofi. U Francuskoj je prikazan tek nakon drugog svjetskog rata, ali je prije toga ostvario značajan uticaj na Hollywood, čiji su filmaši upravo po njemu stvarali filmove koji će kasnije postati poznati kao zaseban žanr film noira.

Godine 1946. je američka kompanija RKO Pictures otkupila prava na remake, koji je sljedeće godine snimljen pod naslovom The Long Night. RKO je pokušao otkupiti i uništiti sve kopije originala, te se neko vrijeme smatralo da je izgubljen sve dok 1950-ih nisu pronađene sačuvane kopije.

1952. mu je ukazana čast da u prvoj anketi britanskog časopisa Sight and Sound bude proglašen za jedan od 12 najboljih filmova ikada snimljenih.

Uloge uredi

Vanjske veze uredi