Kvint Novije

Kvint Novije (lat. Quintus Nonius), bio je rimski komediograf iz 1. veka pne., čije je stvaralaštvo bilo na vrhuncu u doba Sule.^[1] Pisao je atelane, odnosno drame koje su on i njegov savremenik Lucije Pomponije iz sfere pučke improvizacije preneli u književnost dajući im umetničku stilizaciju i istovremeno zadržavajući njihov farsični karakter i tradicionalne tipske likove.^[2] ^[3] Često ga spominje Nonije Marcel, a povremeno i drugi rimski gramatičari i antikvari.^[4] Ciceron hvali neke Novijeve šale,^[5] a Makrobije ga spominje kao cenjenog pisca čije su "male atelane" (atellaniolae) bile dobro primljene kod publike.^[6]

Od Novijevog dela sačuvalo se oko 100 stihova i četrdesetak naslova:^[7]

Seoske teme

Agricola ("Ratar").
Asinus ("Magarac").
Bubulcus cerdo ("Mali orač").
Equuleus? ("Konjić").
Gallinaria ("Kokoška").
Lignaria? ("Šuma").
Picus ("Detlić").
Vindemiatores ("Vinogradari").

Zanatlije i druga zanimanja

Fullones ("Valjaoničari").
Fullones feriati ("Dokoni valjaoničari").
Praeco posterior ("Budući glasnik").
Togularia? ("Mala toga").

Tipski karakteri

Bucculo ("Žderko").
Duo dossenni ("Dva Grbavka")
Macci ("Budaline").
Maccus caupo ("Budalina krčmar").
Maccus exul ("Budalina u izgnanstvu").
Mania medica? ("Lekarsko ludilo")
Pappus praeteritus ("Preplašeni Starkelja").
Sanniones? ("Lakrdijaši").

Različite teme

Decuma ("Desetak").
Depatici?.
Dotata ("Miraždžijka").
Exodium ("Eksodij").
Funus? ("Pogreb").
Gemini ("Blizanci").
Hetaera? ("Hetera").
Malevoli ("Zavidnici").
Milites Pometinenses? ("Vojnici iz Pomecije").
Mortis et vitae iudicium ("Rasprava između smrti i života").
Optio ("Izbor").
Parcus? ("Škrtac")
Pedius ("Uš").
Philonicus ("Filonik").
Quaestio ("Tužba").
Surdus ("Gluv").
Tripertita ("Trodelna").
Virgo praegnans ("Trudna devica").
Zona ("Pojas").

Mitološka tematika

Andromache ("Andromaha").
Phoenissa ("Feničanka", o Didoni).
Hercules coactor ("Herkul poreznik")

Reference uredi

↑ Simon Hornblower & Antony Spawforth, The Oxford Classical Dictionary, 3rd ed., 2003, s.v. Novius.
↑ William Smith (ur.), Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology, 1870, s.v. Novius (1). (en)
↑ Vladimir Vratović, "Rimska književnost", Povijest svjetske književnosti, Mladost, Zagreb, 1977, str. 221.
↑ Aul Gelije, Atičke noći, XV, 12.
↑ Ciceron, O govorniku, II, 285–286.
↑ Makrobije, Saturnalije, I, 10.
↑ Maurice Meyer, Études sur le théâtre latin, Paris, 1847. (fr)

[OCDnov-1] Simon Hornblower & Antony Spawforth, The Oxford Classical Dictionary, 3rd ed., 2003, s.v. Novius.

[smithnov-2] William Smith (ur.), Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology, 1870, s.v. Novius (1). (en)

[3] Vladimir Vratović, "Rimska književnost", Povijest svjetske književnosti, Mladost, Zagreb, 1977, str. 221.

[4] Aul Gelije, Atičke noći, XV, 12.

[5] Ciceron, O govorniku, II, 285–286.

[6] Makrobije, Saturnalije, I, 10.

[7] Maurice Meyer, Études sur le théâtre latin, Paris, 1847. (fr)

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]