Kurije Dentat
Manije Kurije Dentat (Manius Curius Dentatus) (? - 270. pne.), sin Manijev, bio je rimski konzul i plebejski heroj, poznat po tome što je pobjedonosno okončao samnitske ratove. Prema Pliniju, rodio se sa zubima u ustima, dobivši tako cognomen Dentatus, "Zubati."[1]
Kurije je svoju političku karijeru započeo 290-ih pne. kao plebejski tribun. Tada je uspio spriječiti interrexa Apija Klaudija Slijepog u naumu da zabrani plebejcima kandidature za konzula.
Dentat je za konzula prvi put izabran godine 290. pne. te je uspio poraziti i Samnite i pobunjene Sabinjane za što je nagrađen s dva trijumfa.[2] Vrativši se s pohoda, započeo je velike građevinske projekte i djelomično isušio Velinsko jezero.
Godine 283. pne. je Dentat postavljen za pretora (a možda i konzula) L. Kekilija Metela Dentera koji je ubijen u bitci kod Arecijum. Polibije navode kako je Dentat protjerao tamošnje Gale i stvorio uvjete da se osnuje kolonija u Seni.
Ponovno izabran za konzula 275. pne., Dentat se borio protiv Pira u neodlučnoj bitci kod Beneventuma koja je nagnala Pira na povlačenje iz Italije. Sljedeće je godine ponovno izabran za konzula, te je porazio Lukance za što je nagrađen ovacijom. Godine 272. pne. je izabran za cenzora, a godine 270. pne. jedan od dva povjerenika [3] za nadzor izgradnje Anio Vetusa, drugom rimskog akvedukt, koga je djelomično financirao iz vlastitih sredstava, odnosno ratnog plijena.[4] Umro je prilikom izgradnje, koju je dovršio Marko Fulvije Flak.[5]
Dentata antički izvori opisuju kao nepotkupljivog i štedljivog čovjeka; navodi se priča kako su mu Samniti poslali izaslanike s bogatim darovima kako bi na njega uticali prilikom mirovnih pregovora. Kada su ga pronašli, vidjeli su da sjedi kraj ognjišta pržeći repe. Odbio je darove rekavši da više voli vladati vlasnicima zlata nego da sam bude vlasnik zlata. Iako je izvor nepoznat — neki vjeruju da ju je izmislio Katon — poslužila je kao inspiracija za brojne slike čiji su autori Jacopo Amigoni, Govert Flinck i drugi.
Njegov praenomen se ponekad navodi kao Marcus (Marko) zbog toga što se kao standardna skraćenica za Manius koristi M'. koja može biti i skraćenica za Marcus.
Udruženje za nizozemske studije 'S.V.T.B. Curius' na Delftskom univerzitetu tehnologije je nazvano po njemu.[6]
Izvori uredi
- ↑ … cum dentibus nasci, sicut M. Curium, qui ob id Dentatus cognominatus est, Caius Plinius Secundus, 7, 16, 68
- ↑ Ciceron, De senectute 55; Livije, Periocha 11; Columella, book 1, preface 14; Valerius Maximus 4.3.5; Frontinus, Stratagems 1.8.4; Florus 1.10.2–3; Apuleius, Apologia 17; Cassius Dio frg. 36.33; Eutropius 2.9.3; Orosius 3.22.1.
- ↑ Duumviri aquae perducendae.
- ↑ Plinije, Historija Prirode 16.185.
- ↑ Frontinus, Aq. 1.6.
- ↑ S.V.T.B. Curius
| Prethodi: Lucius Postumius Megellus i Gaius Junius Bubulcus Brutus |
Konzul Rimske Republike zajedno s Publijem Kornelijem Rufinom 290. pne. |
Slijedi: Marcus Valerius Maximus Corvinus i Quintus Caedicius Noctua |
| Prethodi: Gaius Servilius Tucca i Lucius Caecilius Metellus Denter |
Konzul (Suffect) Rimske Republike zajedno s Gajem Servilijem Tukom 284. pne. |
Slijedi: Publius Cornelius Dolabella i Gnaeus Domitius Calvinus Maximus |
| Prethodi: Quintus Fabius Maximus Gurges i Gaius Genucius Clepsina |
Konzul Rimske Republike zajedno s Lucius Cornelius Lentulus 275. pne. |
Slijedi: Manius Curius Dentatus i Servius Cornelius Merenda |
| Prethodi: Manius Curius Dentatus i Lucius Cornelius Lentulus |
Konzul Rimske Republike zajedno sa Servijem Kornelijem Merendom 274. pne. |
Slijedi: Gaius Fabius Dorso Licinus i Gaius Claudius Canina |
