Kupoprodaja Primorja 1399.
Kupoprodaja Primorja 1399. god između Dubrovnika i kraljevine Bosne odnosi se na priobalno jadransko područje između Stona i Zatona. Dubrovčanima je bilo važno sticanje ovog strateški bitnog područja, zbog stalnih pljački i osiguranja prometnog trgovačkog puta prema ušću Neretve i trgovištu Drijevima.[1]
Nakon što je Stjepan Ostoja izabran za kralja Bosne, poslao je krajem maja 1398. godine direktnu ponudu Dubrovčanima o prodaji Primorja. Umjesto vojvode Radiča Sankovića, koji je uživao podršku kralja Ostoje, i čije je to bilo područje, u nastavku pregovora Dubrovčani su angažirali Hrvoja Vukčića Hrvatinića, najsnažnijeg bosanskog plemića na prelasku iz XIV u XV stoljeće. Tim potezom željeli su pridobiti širu podršku na bosanskoj političkoj sceni i povećati mogućnost uspjeha svoje važne misije, prve nakon 60 god od preuzimanja Pelješca sa Stonom.
Nakon finalizacije pregovora, kralj je izdao povelju sredinom januara 1399. godine, dok je boravio s vojskom u Lišnici u Usori. Ostoja je tom prilikom darovao Primorje do Stona, sa ukupno nabrojanih 24 naselja na tom prostoru.
Naknada za darovano zemljište se ne spominje izričito u povelji. Kralj Ostoja imenovan je dubrovačkim vlastelinom, a ne građaninom, kako mu je ranije nuđeno u pregovorima. Dobio je kuću vrijednu 1.500 dukata i jednu parcelu na kupljenom zemljištu, po istom principu kako su zemljišta dodjeljivana i drugoj dubrovačkoj vlasteli. Sve što je dobio kralj dobio je i vojvoda Hrvoja Vukčić, koji se zalagao za uspjeh dubrovačke inicijative.[2]
Literatura uredi
- Gregor Čremošnik - Prodaja bosanskog primorja Dubrovniku god. 1399. i kralj Ostoja, Glasnik Zemaljskog muzeja
knj. XL, Sarajevo, 1928, 109-110.
Izvori uredi
- ↑ „Svetozar Ćorović: Istorija srpskog naroda - Bosna kao stožer nove srpskohrvatske države”. INTERNET IZDANJE IZVRŠNI PRODUCENT I POKROVITELJ Tehnologije, izdavaštvo i agencija Janus Beograd, novembar 2001. Pristupljeno 9. 2. 2023.
- ↑ „Adis Zulić: Uspješni i neuspješni pokušaji širenja Dubrovnika na bosanske teritorije”. Univerzitet u Sarajevu – Institut za historiju, Sarajevo 2019.. Pristupljeno 9. 11. 2023.
