Kradljivci bicikla

Kradljivci bicikla (tal. Ladri di biciclette), je talijanski film kojeg je režirao Vittorio De Sica 1948. Film Kradljivci bicikla se smatra jednim od najpoznatijih filmova fimlske povijesti, i najpoznatiji je igrani film talijanskog neorealizma.

Ladri di biciclette
originalni kino-poster
RežijaVittorio De Sica
ProducentVittorio De Sica (ko-producenti: Ercole Graziadei, Sergio Bernardi, Grof Cicogna)[1]
ScenarioVittorio De Sica
Cesare Zavattini
Suso Cecchi d'Amico
Gerardo Guerrieri
Oreste Biancoli
Adolfo Franci
sinopsis: Luigi Bartolini
UlogeLamberto Maggiorani
Enzo Staiola
Lianella Carell
Vittorio Antonucci
MuzikaAlessandro Cicognini
FotografijaCarlo Montuori
MontažaEraldo Da Roma
StudioPDS Produzioni De Sica
DistribucijaEnte Nazionale Industrie
Cinematografiche
Datum(i) premijere
24. 11. 1948 (1948-11-24)
Trajanje93 min.
Zemlja Italija
Jezikitalijanski
Budžet133.000 $[2]

Radnja uredi

Radnja filma odvija se u Rimu poslije Drugog svjetskog rata.

Film obrađuje priču o Antoniu Ricciu, nezaposlenom radniku kojem je ponuđen posao lijepljenja plakata u poslijeratnoj Italiji. Preduvijet dobivanja posla je posjedovanje bicikla, tako da njegova supruga Maria odnosi stvari uz spavaće sobe, koje su bile njen miraz, u zalagaonici da bi dobila potreban novac za kupovinu bicikla. Antonio je presretan jer će napokon dobiti prijeko potreban posao. Dok je lijepio plakate netko mu je ukrao bicikl i on se upućuje sa svojim sinom Brunom u potragu za kradljivcem, kada nije dobio potrebnu pomoć od policije.

Nagrade uredi

Film je nagrađen Oscarom za najbolji strani film 1949.

Uloge uredi

  • Lamberto Maggiorani - Antonio Ricci
  • Enzo Staiola - Bruno
  • Lianella Carell - Maria
  • Gino Saltamerenda - Baiocco
  • Vittorio Antonucci - lopov
  • Giulio Chiari
  • Elena Altieri
  • Carlo Jachino
  • Michele Sakara - sekretarica karitativne organizacije
  • Emma Druetti
  • Fausto Guerzoni

Izvori uredi

  1. Christopher Wagstaff (2007). Italian Neorealist Cinema. University of Toronto Press. Pristupljeno June 9, 2012. 
  2. Metalluk (February 4, 2006). „Desperate Times Make Desperate People”. Epinions. Pristupljeno 5. V 2009. 

Vanjske veze uredi