Korejski jezik (한국어 / 조선말; ISO 639-3: kor) službeni je jezik Sjeverne i Južne Koreje. To je također jedan od dva službena jezika u pokrajini Yanbian u Kini. Ukupno preko 66.305,000 govornika, od toga 42,000,000 u Južnoj Koreji (1986); 20,000,000 u Sjevernoj Koreji (1986); 1.920,000 u Kini (2000) gdje su etnički poznati kao Chaoxian; 670,000 u Japanu (1988); 149,000 u Ruskoj federaciji (2002). Nepoznat broj u Bangkoku, Tajland.

Korejski
한국어, 조선말
Hangugeo, Chosŏnmal
Države govorenja Južna Koreja
Sjeverna Koreja
Regije govorenja Uglavnom se govori u Jugoistočnoj Aziji
Broj govornika 78 milijuna
Rang 17.
Klasifikacija Izolirani jezici ili Altajski
Službeni status
Služben u Južna Koreja
Sjeverna Koreja
Regulatori -
Jezični kôd
ISO 639-1 ko
ISO 639-2 kor
ISO 639-3 {{{iso3}}}
SIL kor
p  r  u

Kroz povijesna razdoblja korejski se jezik dijeli na stari korejski, srednji korejski, moderni korejski i današnji korejski.

Dijalekti: ch’ungch’ongdo, cheju, chollado, hamgyongdo, hwanghaedo, kyongsangdo, p’yong’ando, seoulski[1].

Povijest uredi

Nekada je korejski jezik bio pisan Hanja (kineskim) pismom. U 15. je stoljeću nacionalni sustav pisanja, danas poznat pod imenom Hangul, razvijen od strane korejskog kralja Sejonga Velikog.

Izvori uredi

Eksterni linkovi uredi