Konzervacija keramike i porculana

Konzervacija keramike, odnosno konzervacija-restauracija keramike označava djelatnost usmjerenu na zaštitu i očuvanje povijesnih te arheoloških predmeta izrađenih od keramike ili porculana. U nju su uključena sva djelovanja usmjerena na prevenciju odnosno usporavanje propadanja predmeta, kao i na poboljšanje dostupnosti i čitljivosti istih predmeta kulturne baštine. Od izrazitog značaja za proces konzervacije keramičkih predmeta je i temeljito, minimalno barem teoretsko, a poželjno i praktično poznavanje uzroka i značajki propadanja istih, te najvažnijih tehnika izrade i urešavanja keramičkih izrađevina.Neophodno je i barem elementarno poznavanje povijesnog razvoja keramike, kao i osnovnih postavki arheologije,te etnologije. Veliku važnost ima i poznavanje suvremene konzervatorske prakse i teorije, ali i etike, te poznavanje znanstveno zasnovanih metoda istraživanja predmeta od keramike i porculana.

Vučedolska golubica,keramika,stanje nakon čišćenja i konzervacije

Povijest uredi

Razvoj keramike možemo pratiti od paleolita, i pojave najstarijih kultura, iz paleolitskog lončarstva razvila se današnja suvremena keramika. Danas poznajemo slijedeće osnovne vrste keramike;

Osnovne tehnologije uredi

U principu dva su osnovna načina izrade keramičkih predmeta,na lončarskom kolu,te lijevanjem.Najstariji su keramički predmeti oblikovani od dugih glinenih traka odnosno valjaka.Nakon oblikovanja predmeti se suše te zatim peku na manje ili više visokoj temperaturi,najmanje jednom ,no češće barem 2 ili više puta.Pečeni predmeti mogu biti urešeni obojenim ili bezbojnim glazurama, oslikani najrazličitijim podglazurnim ili nadglazurnim bojama,te pozlaćeni.Temperatura pečenja obično je do 1000 C za običnu keramiku,1100-1300 C za kameninu,te 1200 - 1400 C za porculan.Gorivo za loženje keramičkih peći nekada je uglavnom bilo drvo,te rjeđe ugljen,današnje su peći većinom na plin ili električnu struju.Keramičke glazure su po sastavu srodne staklu,nekada su većinom sadržavale otrovne spojeve olova,dok su danas u pravilu bezolovne,barem u razvijenijim dijelovima svijeta.

Osnove propadanja keramičkih predmeta uredi

Osim čisto mehaničkih uzroka oštećenja,najčešći su uzrok oštećenja ona izazvana topivim solima,prije svega na keramici neostakljenog crijepa,i to opet prije svega na arheološkom materijalu.Kod predmeta u uporabi može doći i do oštećenja nastalih abrazijom,naglim zagrijavanje ili hlađenjem,mrljama od raznih vrsta hrane,stvaranja plijesni,mrlja od metala nastalih uslijed njihovog korodiranja.Kod nestručno konzerviranih predmeta može doći i do oštećenja uslijed neprimjereno izvedenog konzervatorskog zahvata.

Osnove konzervacije keramike uredi

Povijesni predmeti uredi

Dokumentiranje zatečenog stanja uredi

Uključuje pisanu i foto dokumentaciju te eventualna istraživanja provedena na samom predmetu.Obavezno se dokumentiraju i svi postupci,te materijali koje koristimo pri radu,a sastavni dio dokumentacije mora biti i preporuka za daljnje čuvanje predmeta.

Donošenje odluka o potrebi,opsegu,te posljedicama zahvata uredi

Poželjno je da u donošenju ovih odluka sudjeluje što veći broj stručnjaka,kao minimum možemo uzeti povijesničara umijetnosti ili arheologa,znanstvenika koji se bavi propadanjem keramičkih predmeta,te samog konzervatora restauratora.

Čišćenje uredi

Osnovno je sredstvo za čišćenje prije svega destilirana voda.

Izbijeljivanje porculana uredi

3-30 % otopina vodikovog peroksida,za uklanjanje prljavštine iz pukotina,te tamnih ili masnih mrlja na keramici,obavezno koristiti zaštitne rukavice i naočale![1]

Uklanjanje starih restauracija uredi

Najjednostavnije se stari popravci predmeta uklanjaju uronjavanjem u vruću vodu,većina će ljepila pri ovom postupku barem omekšati.Ljepila na bazi šelaka i voštano smolnih mješavina uklanjaju se mješavinom cikloheksanona i etilendiamina.Epoksidna i na poliesteru zasnovana ljepila se pak uklanjaju 15% otopinom benzolsulfokiseline u dimetilformamidu.Kako su ovo prilično toksični pripravci ovaj posao mora se obaviti u digestoru[2]!

Lijepljenje dijelova uredi

Kod keramike poroznog crijepa koriste se polivinil acetatna ljepila,ili Lascaux 742[3],kod porculana se može koristiti i ljepila za staklo tj.Araldit 2020.

Retuš oštećenja uredi

Za retuš se koriste prije svega lako uklonivi materijali.Postoje i gotova sredstva za imitiranje glazura.Mogu se koristiti bolje vrste vodenih boja,te eventualno pigmenti vezani odgovarajućim vezivom.U principu bi retuširani dijelovi morali biti uočljivi barem iz blizine,u suvremenom se restauriranju tkz. nevidljivi retuš izvodi isključivo za potrebe tržišta umjetninama,te ga se smatra neprimjerenim muzealnom pristupu predmetima[4].

Arheološki predmeti uredi

Dokumentiranje zatečenog stanja uredi

Uključuje pisanu i foto dokumentaciju te eventualna istraživanja provedena na samom predmetu.Obavezno se dokumentiraju i svi postupci,te materijali koje koristimo pri radu,a sastavni dio dokumentacije mora biti i preporuka za daljnje čuvanje predmeta.Kod arheloških predmeta bilo bi poželjno i da dio dokumentacije budu i napomene o iskapanju ,tipu tla,odnosno vrsti i dubini vode u kojoj je predmet pronađen.

Donošenje odluka o potrebi,opsegu,te posljedicama zahvata uredi

Poželjno je da u donošenju ovih odluka sudjeluje što veći broj stručnjaka,kao minimum možemo uzeti arheologa upoznatog sa temeljnim principima konzervacije arheoloških predmeta,znanstvenika koji se bavi propadanjem keramičkih predmeta,te samog konzervatora restauratora.

Čišćenje uredi

  • mehaničko
  • kemijsko

Odsoljavanje uredi

  • uklanjanje topivih soli
  • uklanjanje netopivih soli

Lijepljenje dijelova uredi

U principu bi se na arheološkom materijalu morala koristiti reverzibilna ljepila,prije svega ona posebno oblikovana za ovu svrhu,npr. Archaeocoll 2000 N (njemački proizvod) ili Lascaux 742[5].U SAD se pak mogu kupiti gotova ljepila na bazi Paraloida B-72 (HMG Acryloid B-72).Ljepilo na bazi Paraloida B-72 možemo prirediti i sami(što više smole otopimo u što manjoj količini acetona).

Izrada rekonstrukcija i retuš oštećenja uredi

U ove se svrhe još uvijek najčešće koristi gips,s napomenom da je bolje koristiti vrste koje se koriste u zubarstvu.Što se tiče retuša isti mora biti jasno uočljiv,te lako ukloniv sa predmeta.

Preventivna konzervacija keramičkih predmeta uredi

Predmete bi trebalo čuvati pri temperaturi od 18-25 C.Preporučene vrijednosti relativne vlažnosti zraka najbolje da su između 40 i 65 %. Razina rasvijete od 50 do 250 lx,zavisno o vrsti predmeta,te prisutnosti retuša ,odnosno ljepila na istom.Predmete čuvati od zagađenog zraka , prašine i UV zračenja.Pri rukovanju koristi latex rukavice.Što češće kontrolirati stanje predmeta,posebice onih arheoloških!

Školovanje konzervatora restauratora keramike u Hrvatskoj uredi

U Hrvatskoj je školovanje za konzervatora restauratora keramike moguće na studiju konzervacije restauracije Sveučilišta u Dubrovniku.Nastava se ostvaruje u suradnji sa talijanskim stručnjacima,uz obavezan boravak u Italiji.U hrvatskim muzejima I Hrvatskom restauratorskom zavodu na keramici rade većinom priučene osobe,često sa samo srednjom stručnom spremom,što je potpuno suprotno većini europskih i svijetskih standarda i preporuka[6] [7].

Zakonska regulativa i zaštita prava konzervatora restauratora uredi

Ako izuzmemo opće zakonske akte rad konzervatorsko-restauratorske službe u Hrvatskoj,te stoga i restauratora keramike i porculana danas prije svega određuju slijedeći propisi:

  • Zakon o muzejima/16.10.1998./,
  • Pravilnik o uvjetima i načinu stjecanja stručnih zvanja u muzejskoj struci/22.07.2010./
  • Pravilnik o stručnim zvanjima u konzervatorsko restauratorskoj djelatnosti, te uvjetima i načinu njihova stjecanja /11.05.2009./,
  • Pravilnik o uvjetima za fizičke i pravne osobe radi dobivanja dopuštenja za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara /24.04.2003./.

Svi su ovi propisi pa i oni najnoviji, svojom suštinom daleko od sličnih propisa visoko razvijenih zemalja EU te SAD. Način donošenja i primjena istih također su izrazito netransparentni i neujednačeni, te birokratski orijentirani, posebice u muzejima. Veliki je problem i to što naši propisi još uvijek dozvoljavaju da osobe sa srednjom stručnom spremom samostalno rade na predmetima kulturne baštine ,što je potpuno suprotno odredbama Europskog kvalifikacijskog okvira ,te preporukama Europske konfederacije konzervatorsko restauratorskih udruga,ali i definiciji profesije Komiteta za konzervaciju Međunarodnog muzejskog savjeta (ICOM-CC)[8] .Isto se može reći i za sustavno odbijanje izjednačavanja prava restauratora koji rade u muzejima sa pravima restauratora koji rade u Hrvatskom restauratorskom zavodu, te samostalno. Sve rečeno posljedica je toga što Hrvatska za sada nije članica spomenute Europske konfederacije konzervatorsko restauratorskih udruga [9], te je tek pridruženi član Europske mreže za edukaciju konzervatora restauratora (ili je to bila - navedena kontakt osoba je već godinama u mirovini)[10] , i nema krovnu udrugu koja bi se bavila zaštitom prava konzervatora restauratora.

Uza sve to rad konzervatorsko restauratorske službe u hrvatskim muzejima je čak i danas , na početku 21. stoljeća izrazito podcijenjen od strane kako voditelja zbirki i ostalog muzejskog osoblja,tako i od nadležnih državnih tijele, te se restauratore i dan danas smatra za osobe spretnih ruku ,kojima je eto posao prije svega ljepljenje i krpanje polomljenih ili na druge načine oštećenih ( nerijetko i od strane drugog muzejskog osoblja) predmeta.Osim toga restauratori se još uvijek često koriste kao besplatni osobni servis ravnatelja i drugih članova uprave nekih( ako ne i svih) naših muzeja.

Da navod vezan uz podcijenjenost nije nikakova izmišljena i prenapuhana činjenica dovoljno je pogledati u personalni arhiv zaslužnih muzejskih djelatnika koji vodi Muzejski dokumentacijski centar u Zagrebu,na njemu je uz popriličan broj voditelja zbirki tek 1 ( jedan!) restaurator[11].

Dodatna literatura uredi

  • Buys,S.;Oakley,V. Conservation and Restoration of Ceramics,Oxford 1996.
  • Williams,N. Porcelain: repair and restoration, a handbook. London 2002.
  • Fabbri,B. ;Ravanelli Guidotti,C. Il restauro della ceramica,Firenze 1993.
  • Nikitin,M.K.;Meljnikova,E.P. Himija v restavracii,Lenjingrad 1990.
  • Koob,S. The Removal of Aged Shellac Adhesive from Ceramics, Studies in Conservation 24: 134–135
  • Koob,S. The Use of Paraloid B-72 as an adhesive. Its application for archaeological ceramics and other material,Studies in Conservation 31: 7–14
  • Carrascosa Moliner,B. LA CONSERVACION Y RESTAURACION DE OBJETOS CERAMICOS ARQUEOLOGICOS,Madrid 2009.
  • Carrascosa Moliner,B. INICIACION A LA CONSERVACION Y RESTAURACION DE OBJETOS CERAMICOS,Valencia 2007.
  • Carrascosa Moliner,B.;Lastras Perez,M. La ConservaciÓn Y RestauraciÓn de la AzulejerÍa,Valencia 2006.
  • Drescher,S. Leitfaden zur Porzellanrestaurierung,Niederjahna bei Meissen 2012.

Vanjske poveznice posvećene konzervaciji keramike u svijetu uredi

Vanjske poveznice posvećene konzervaciji keramike u Hrvatskoj uredi

Video zapisi posvećeni konzervaciji keramike uredi

Izvori uredi

  1. Hucke,J.;Bleck,R.D. Chemikalien und Rezepte,Weimar 1990.
  2. Nikitin,M.K.;Meljnikova,E.P.:Himija v restavracii,Lenjingrad 1990.
  3. http://www.kremerpigments.com/shopus/PublishedFiles/81048e.pdf?sidFEE4B14F27014E7795A5F1BD0DD62743=0d8702929a92589bf488e0f6a4b0dad6[mrtav link]
  4. Buys,S.;Oakley,V. Conservation and restoration of ceramics,London 2008.,str.140
  5. http://lascaux.ch/pdf/en/produkte/restauro/58372_02_Kunstharze_Firnisse.pdf Arhivirano 2013-10-23 na Wayback Machine-u Pristup stranici 1.06.2012.
  6. Definition of profession,Copenhagen 1985. www.icom-cc.org/47/about-icom-cc/definition-of-profession/
  7. ECCO COMPETENCES FOR ACCESS TO THE CONSERVATION-RESTORATION PROFESSION,usvojeno na generalnom zasjedanju ECCO-a 13.06.2010. u Briselu
  8. Definition of profession,Copenhagen 1985. www.icom-cc.org/47/about-icom-cc/definition-of-profession/
  9. www.ecco-eu.org/members/members.html
  10. www.encore.edu.org/encore/DesktopDefault.aspx?tabindex=3&tabid=15
  11. http://www.mdc.hr/hr/mdc/arhiv/personalni-arhiv-zasluznih-muzealaca/ Pristup stranici 17.02.2012.