Konak (prenoćište)

Konak je riječ turskog porijekla koja je izvorno značila; dom, dvor, prenočište, noćenje. Vremenom se uvriježila kao naziv za veću kuću. Za osmanske vladavine konak je bio naziv za službenu rezidenciju višeg osmanskog upravnog ili vojnog zapovjednika.

Manastir sv. Katarine na Sinaju sa svojim konacima u pozadini

Konak je i dio manastira, obično nezavisni objekt - zgrada sa ćelijama (pandan dormitoriju u katoličkim samostanima), namjenjena prvenstveno noćenju i svakodnevnom boravku monaha.

U zemljama pod osmanskom vlašću poput Bosne, Hercegovine, Srbije, Bugarske, Makedonije, ... konakom su se nazivale i druge stvari, poput dijela kuće u kom su boravili isključivo muški članovi porodice (kod muslimana). Konakom se zvalo i mjesto u sušnici, gdje su se sušile šljive, ali i jednodnevno putovanje, na svega dan hoda.