Klotar I (francuski: Clotaire I, njemački: Chlothar I, 497. - 29. novembar 561. godine) je bio kralj Franaka 558. - 561. godine.

Klotaire I

Otac mu je bio kralj Klodvig I koji je odredio da se Franačka nakon njegove smrti podijeli među njegova četiri sina. Klotaru je tako godine 511. pripala četvrtina sa sjedištem u današnjem Soissonsu. Klotar je sljedeća nepuna pola vijeka proveo nastojeći da ponovno ostvari državno jedinstvo. Prva prilika za to je bila pogibija njegovog brata Hlodomera u ratu s Burgundima 524. nakon čega je preuzeo dio njegove teritorije (gradovi Tours i Poitiers). 531. je zajedno sa nećakom Teodebertom I izveo uspješan pohod na Tiringe, a potom je 534. izvršio pohod na Burgundsko Kraljevstvo i anektirao dio te države. Od Ostrogota je preuzeo dio današnje Provanse. Godine 542. je zajedno sa bratom Hildebertom I izveo pohod protiv Vizigota. Godine 555. je nakon smrti nećaka Teodebalda preuzeo njegove teritorije, a 558. ga je smrt Hildeberta učinila jedinim franačkim monarhom.

Klotar je bio oženjen pet puta. Prvi put se iza 524. oženio za Guntheuc, udovicu svog brata Hlodomera, s kojom nije imao djece. Godine 532. se oženio za tirinšku princezu Radegundu, s kojom također nije imao djece. Treća žena mu je bila Ingunda s kojom je imao pet sinova (Guntar, Hilderik, Haribert od Pariza, Guntram od Burgundije, Sigebert od Austrazije) i kćer Klotsindu). Četvrta supruga je bila Ingudina sestra Aregunda s kojom je imao sina Hilperika I. Posljednja supruga mu je bila Hunsina s kojom je imao sina Hramna.

Oko godine 560. mu je sin Hramno digao pobunu. Klotar ga je porazio i pogubio, ali ga je poslije uhvatila grižnja savjesti. Umro je u kraljevskoj palači u današnjem Compiegneu krajem 561. Isto kao i otac, oporukom je odlučio kraljevstvo podijeliti među svojim sinovima, a što je izazvalo još jedan endemski građanski rat od skoro pola vijeka, čijim je pobjednikom bio Klotar II Veliki.

Preci uredi

Povezano uredi