Kalijum nitrit je so kalijuma čija je molekulska formula KNO2.

Kalijum-nitrit
Identifikacija
CAS registarski broj 7758-09-0 DaY
PubChem[1][2] 516910
ChemSpider[3] 22857
UNII 794654G42L DaY
RTECS registarski broj toksičnosti TT3750000
Jmol-3D slike Slika 1
Svojstva
Molekulska formula KNO2
Molarna masa 85,10379 g/mol
Agregatno stanje bela ili blago žuta čvrsta supstanca
higroskopna
Gustina 1,914986 c/cm3
Tačka topljenja

440,02 °C (raspada se)

Rastvorljivost u vodi 281 g/100 mL (0 °C)
413 g/100 mL (100 °C)
Rastvorljivost rastvoran u alkoholu, amonijaku
Opasnost
Podaci o bezbednosti prilikom rukovanja (MSDS) External MSDS
EU-klasifikacija Oksidant (O)
Škodljiv (Xn)
Opasan po životnu sredinu (N)
NFPA 704
0
2
2
OX
R-oznake R8 R25 R50.
S-oznake S45 S61
Tačka paljenja ne gori
LD50 235 mg/kg
Srodna jedinjenja
Drugi anjoni Kalijum-nitrat
Drugi katjoni Natrijum-nitrit

 DaY (šta je ovo?)   (verifikuj)

Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala

Infobox references

Dobija se redukcijom kalijum nitrata olovom :

KNO3 + Pb → KNO2 + PbO

ili usled njegovog termičkog razlaganja:

2KNO3 → 2KNO2 + O2

Kalijum nitrit je bela ili zlatna čvrsta supstancija. Gustina kalijum nitrita iznosi 1,92 g/cm3. Veoma dobro se rastvara u vodi (na temperaturi 20 °C 281 g na 100 cm³ H2O, na temperaturi 100 °C 413 g na 100 cm³).[4][5] Rastvor ima slabe bazne osobine. Temperatura topljenja kalijum nitrita iznosi 440 °C. Na većoj temperaturi on se razlaže:

4KNO2 → 2K2O + 2N2 + 3O2

Kalijum nitrit je oksidans, mada pod nekim uslovima može da pokaže redukcione osobine.

U velikim količinama kalijum nitrit ima smrtonosno dejstvo (LD50zečevi(preko usta) iznosi 200 mg/kg). Sem toga, usled reakcije KNO2 sa aminima koji nastaju usled razlaganja belančevina u organizmu mogu da nastanu kancerogena jedinjenja.

Kalijum nitrit se koristi za proizvodnju boja, u fotografiji, za konzerviranje hrane (oznaka EWG - E249). Zbog štetnog dejstva kalijum nitrita preporučuje se ograničavanje njihove upotrebe.

Reference uredi

  1. Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today 15 (23-24): 1052-7. DOI:10.1016/j.drudis.2010.10.003. PMID 20970519.  edit
  2. Evan E. Bolton, Yanli Wang, Paul A. Thiessen, Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry 4: 217-241. DOI:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. Hettne KM, Williams AJ, van Mulligen EM, Kleinjans J, Tkachenko V, Kors JA. (2010). „Automatic vs. manual curation of a multi-source chemical dictionary: the impact on text mining”. J Cheminform 2 (1): 3. DOI:10.1186/1758-2946-2-3. PMID 20331846.  edit
  4. Lide David R., ur. (2006). CRC Handbook of Chemistry and Physics (87th izd.). Boca Raton, FL: CRC Press. 0-8493-0487-3. 
  5. Susan Budavari, ur. (2001). The Merck Index: An Encyclopedia of Chemicals, Drugs, and Biologicals (13th izd.). Merck Publishing. ISBN 0-911910-13-1. 

Vidi još uredi