Jututunska narodna himna

Jututunska narodna himna je Zmajeva satirična pesma objavljena 1865. godine protiv kneza Mihaila Obrenovića.

Jovan Jovanović Zmaj, pesnik.

Iako formom liči na himnu, uzvišenu, dostojanstvenu i svečanu pesmu, iza toga se krije Zmajeva parodija. Zmaj parodira himnu, njen svečan ton i predmet pevanja pri čemu pesma prerasta u veliku rugalicu upućenu vladarskoj svemoći i starim uverenjima da je on, vladar, božanskog porekla i da je potčinjenost i slepa pokornost njemu obaveza svakog građanina. U podrugljivoj molbi Bogu da Jututuncima podrži Knjaza u zdravlju i krepkosti, da ga učini oholim i slavnim, i da sve što postoji njemu podari - Zmaj svoju ironiju usmerava prema knezu Mihailu, ispisujuci tobož iz poštovanja svaki zamenički oblik koji personifikuje njegovom moć, vlast, silu velikim slovom (Njega, Ga i Mu).[1]

Iz strofe u strofu pesnik pojačava svoju razornu ironiju, govoreći kao reprezentant naroda (uvek se javlja oblik Mi), ako sve postoji zbog njega, onda čemu naše želje, govor, mudrovanja i bilo kakva htenja. Zato se svesrdno odriču svih tih elementarnih ljudskih prava, samo da njegovim namerama ne bude na smetnji. Od Boga traži da mu podari što više policajaca, potkazivača i žandara, i da mu time obezbedi veću sigurnost i lakšu vladavinu. U svemu tome krije se aluzija na srbijansku društvenu realnost - policijski sistem vladanja. U pojedinim strofama ironija menja smer i pretvara se u kritiku samog naroda, u ogorčenje zbog njegovog ćutanja i pasivnog držanja. Po tematici je vrlo bliska drugoj Zmajevoj pesmi Jututunska juhahaha.[2]

Tekst pesme uredi

 
Mihailo Obrenović, vladar.

Bože sveti, podrži nam Knjaza
zdrava, krepka, ohola i slavna,
jer na zemlji nit je kadgod bilo,
niti će Mu ikad biti ravna.

Ovaj narod vrlo dobro znade
da je stvoren samo Knjaza radi,
da Mu daje poreze i hvale,
da Ga dvori i ponizno kadi.

Bože silni s visoka žilišta,
saslušaj nam našu želju staru,
Bože sveti, ne daj nikom ništa,
da što više ostane Vladaru.

Radi Njega sva stvorenja žive,
radi Njega sunce greje s neba.
A taj narod, a tu zemlju našu,
podrži je - ako Knjazu treba.

Oduzmi nam i želje i glasa,
oduzmi nam mudrovanja kleta,
da Njegovu nameru ne preči,
da Njegovoj mudrosti ne smeta.

Daj Mu s neba najsvetlije dare,
policije, špicle i žandare,
ako neće da dušmana svali,
bar na svome nek srce iskali.

Nek narodi našu slavu znadu,
a nas puste čmavati u hladu,
al' i onda nek je straža jaka,
jera ima sana svakojaka.

Izvori uredi