Josip Metzger
Josip Metzger (Kačarevo, 17. kolovoza 1883. - Zagreb, svibanj 1945.) je bio austrougarski oficir, u vreme osnivanja Kraljevine SHS naklonjen komunistima, kasnije pripadnik ustaškog pokreta, general Nezavisne Države Hrvatske i ratni zločinac.
Životopis uredi
Josip Metzger rodio se u Franzfeldu, današnjem Kačarevu, u južnom Banatu u Vojvodini.[1] Završio je Kadetsku školu austrougarske vojske u Trstu. U austrougarskoj vojski imao je čin pješačkog satnika.
Prosinačke žrtve uredi
Nakon poraza Austro-Ugarske, Država Slovenaca, Hrvata i Srba je proglasila nezavisnost 1. oktobra 1918. Međutim, 1. decembra regent Aleksandar je proglasio njeno ujedinjenje sa Kraljevinom Srbijom u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca.[2] 5. decembra Metzger je vodio manju pobunu hrvatskih vojnika u Zagrebu,[3] koja je ugušena u krvi (vidi prosinačke žrtve).
Afera Diamantstein uredi
1919. godine jugoslovenski komunisti su pripremali revoluciju u Kraljevini SHS. Grupa sovjetskog povratnika Vladimira Ćopića je ilegalno radila u vojsci, koja se trebala pripremiti za učešće u ustanku.[4] Prema materijalima sa potonjeg procesa, ova grupa je skupa sa kapetanom Metzgerom trebalo da osnuje 4 kompanije:
Prva kompanija ima zadaću da u određeni čas zasedne poštu i da na sve strane telefonira i brzojavi, da je Zagreb osvojen i da se pristaše okupe i pristanu uz njih. Druga kompanija imala je zadaću da oslobodi sve političke pritvorenike i da ih pozove na suradnju, a ljude od vlasti da uhapsi i stavi ih u pritvor. Treća je kompanija imala zadaću da zaposedne sve banke kako se nebi mogao novac nikuda izneti. Četvrta je kompanija imala dužnost da zaposedne željeznicu, pa da niko nikuda ne ide.[4]
– Materijali sa procesa Diamantstein
Kapetan Metzger je služio u Dopunskom bataljonu 35. pješadijskog puka u Zagrebu i preuzeo zadatak da s pomoću vojske povede revoluciju. Metzger je imao razgranatu mrežu, bio je povezan s poručnicima Petrom Cikom i avijatičarom Vučetićem, te njegovim bratom koji je služio u Međimurju, časničkim zamjenikom iz Osijeka Golubčićem i narednicima Stevanom Kopčinovićem i Kuzmanovićem. Novac iz Sovjetske Mađarske Metzgeru je donosio Alfred Diamantstein.[4]
Metzger je govorio da »Ima u vojarnama nekoliko stotina koji imaju u mene slepo poverenje, koji idu samnom kada i kamo hoću.«[4] On je u vojarnu donosio komunističke letke i brošure. Rad u vojsci nije bio težak jer su vojnici i oficiri bili nezadovoljni. Prema riječima Metzgera, »časnici već više meseci nemaju nikakve plate, momčad nema pristojbu.«[4]
Metzgeru je sudjeno u Zagrebu u aferi Diamantstein, ali je presudom od 7. travnja 1920. oslobodjen optužbe.[1]
Emigracija u Mađarsku uredi
Po izlasku iz zatvora je emigrirao u Mađarsku, gdje je jedno vrijeme bio mađarski časnik. Među prvima se priključio ustaškom pokretu. Bio je zapovjednik logora za vojnu obuku Zalaegerszeg, a zatim i Janka-puszta.
Godine 1933. Ante Pavelić mu dodjeljuje čin ustaškog potpukovnika.
Period NDH uredi
Nakon proglašenja NDH imenovan je zapovjednikom Graničnih odreda Mostar, Livno, Glamoč, osiguranja crte Sunja – Bosanski Novi, Bihać – Banja Luka, potom Kordunskoga i 3. stajaćeg zdruga u Karlovcu (1943.), i sektora Sinj (1944.), te IV. hrvatskoga zbora (1945.).
Pod njegovim zapovjedničtvom hrvatske se jedinice u travnju povlače s srijemske fronte.
Smrt uredi
Vojni sud Komande grada Zagreba osudio ga je u ljeto 1945. na smrt.
Izvori uredi
- ↑ 1,0 1,1 Bulajić, Milan. Jasenovac: the Jewish Serbian holocaust (the role of the Vatican) in Nazi-Ustasha Croatia (1941-1945). Pristupljeno 1 January 2016.
- ↑ Berend, Ivan T.. Decades of Crisis: Central and Eastern Europe before World War II. Pristupljeno 1 January 2016.
- ↑ Canadian Review of Studies in Nationalism.
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 Ivan Očak, Povratnici iz Sovjetske Rusije u borbi za stvaranje ilegalnih komunističkih organizacija uoči Prvog kongresa SRPJ(k)[mrtav link]