Josif Apanasenko

Josif Apanasenko (3.4.1890. - 5.8.1943.) je bio ruski carski oficir koji u doba SSSR-a postaje general armije i glavni zapovednik Dalekog istoka tokom Drugog svetskog rata.

Josif Apanasenko Апана́сенко Ио́сиф Родио́нович
Biografske informacije
Rođenje	3. 4. 1890. Stavropolj, Rusko Carstvo
Smrt	5. 8. 1943. Belgorod, SSSR
Državljanstvo	sovjetsko
Karijera
Služba	1911. - 1943.
Čin	general armije
Ratovi	Prvi svjetski rat Ruski građanski rat Drugi svjetski rat
Važnije bitke	Bitka kod Kurska
Vojska	Crvena armija
Rod vojske	konjica

Život

Josif Apanasenko se rodio 1890. godina na širem području Stavropolja u seoskoj obitelji. Nakon završene osnovne škole radio je kao čoban do vojnog poziva 1911. godine. Tokom Prvog svetskog rata Apanasenko će biti unapređen u čin mlađeg oficira i zapovednika mitraljeskog voda,a krajem 1917. godine kada napušta vojsku nakon Februarske i Oktobarske revolucije se vraća u rodni kraj samo da bi tamo bio izabran za predsednika sovjeta vojno-revolucionarnog komiteta. Tokom 1918. godine on sudjeluje u osnivanju i zapovjedanju crvenogardijskog odreda koji se bori s lokalnim belogardejcima,a tokom daljnjih ratnih događaja njegova jedinica će ući u sastav konjičke armije gdje će se Apanasenko upoznati s Semjonom Buđonijem, Klimentom Vorošilovom i Staljinom. Po završetku Ruskog građanskog rata Apanasenko će početi svoje vojno školovanje koje u različitim vojnim školama i akademijama traje sve do 1932. godine kada biva postavljen na položaj zapovjednika konjičkog korpusa Centralnoazijskog vojnog okruga. Nakon 3 godišnje vojne pozicije u Belorusiji on biva vraćen 1938. godine u Taškent na zapovjednu poziciju ranije spomenutog okruga. Tokom priprema za izbijanje Drugog svetskog rata Apanasenko biva postavljen na položaj zapovednika sovjetkog dalekog istoka početkom 1941. godine.

Po dolasku na novu dužnost on gradi novu 1.000 kilometara dugu cestu kako bi se sprečilo presjecanje linija komunikacija na Dalekom Istoku u slučaju japanskog napada kao i što počinje gradnju novih obrambenih pozicija. Dok je SSSR tokom leta 1941. godine vodio neuspješne obrambene borbe protiv Trećeg Rajha, Japan se kolebao između napada na SSSR i napada na Veliku Britaniju i SAD što je dovelo do brojčanog jačanja japanske okupacijske vojske u Kini. Tek kada je postalo očito da će Japan napasti na području Indokine, Indonezije i Filipina 12.10.1941. u Kremlju je vođen sastanak o stanju na Dalekom Istoku i mogućoj pomoći tamošnjih divizija obrani Moskve. Nekoliko dana nakon tog sastanka Staljin će nazvati Apanasenko s pitanjem koliko divizija može poslati na zapad, na što će ovaj odgovoriti 27. Prve od tih divizija će doći na područje Moskve već poslednjih dana oktobra 1941. godine ostavivši pri tome oslabljenu obranu Dalekog Istoka nasuprot koje je stajala japanska vojska s više od milion vojnika .

U toj situaciji Josif Apanasenko donosi odluku da iskoristi svoje gotovo neograničene ovlasti i stvori bez dopuštenja centralne komande, Kremlja ili Staljina nove divizije koje će nositi imena onih poslanih na zapadni front. Kako su te novostvorene divizije osnovane bez dopuštenja centralne komande one od države neće dobivati niti oružje, niti hranu, niti odjeću pa je stoga vojni zapovjednik to morao sve sam organizirati. Bez obzira na slabu ishranjenost novih ili preciznije starih vojnika pošto će biti mobilizirani svi do 55. godina i svi koji mogu nositi pušku koje su također nedostajale Japan nije razumeo ovu ratnu varku ostavši uvjeren da pred njim i dalje stoji Crvena armija s više od milion vojnika. Bez obzira i na kasnija povlačenja dodatnih divizija na područje evropskog dela SSSR-a Japan prevaru neće razumeti što dovodi do diplomatske svađe s Trećim Rajhom koji zahteva japanski napad na nebranjeni sovjetski daleki istok što Japan odbija tvrdeći da se pred njegovim granicama nalazi celokupna sovjetska dalekoistočna vojska .

Istovremeno iako Moskva biva potpuno svjesna postojanja Apanasenkovih "divizija" ona će odbit priznati njihovo postojanje duže od godine dana sve do početka 1943. godina kada bivaju "primljene" u Crvenu armiju pa počinju dobivati hranu i oružje iz sovjetskih skladišta.

Nezadovoljan svojom pozicijom na mestu gde se ne ratuje Apanasenko će bezbroj puta tražiti od centralne komande i Staljina da ga se makne s Dalekog Istoka gde se ne ratuje na evropski front. Ta želja će mu biti ispunjena tokom juna 1943. samo da bi na kraju general major Josif Apanasenko poginuo već 5.8.1943. tokom bitke kod Kurska.

Nakon rata njegovo rodno selo dobiva ime Apanasenkovo, kao i ulica grada Belgoroda gde je poginuo . U gradu Stavropolju će mu biti dignut spomenik na kojemu se i danas obilježava dan pobjede nad nacizmom polaganjem vjenaca.